Prijem kod gradonačelnika Pule ili istarskog župana više nije nikakva čast

Jedno od priznanja koje neki učenik, glazbenik, sportaš, humanitarac, radnik ili poduzetnik može dobiti za svoj rad, angažman ili uspjeh je prijem kod svog načelnika općine, gradonačelnika, župana ili predsjednika države. Obična i mala protokolarna gesta, ali draga svakome – običnim ljudima to je lijepo priznanje, a političarima dobar marketing.

No, kada se u tome pretjeruje, kao što to rade pulski gradonačelnik Filip Zoričić i istarski župan Boris Miletić, onda to gubi svoj pravi smisao. Ako se prijemi za razne pojedince i institucije organiziraju gotovo svaki drugi dan, onda se onaj za koga je organiziran prijem po ničemu ne osjeća povlaštenim.

Da budem grub, nakon što je kroz njihove urede i kabinete prošlo toliko puno različitih osoba i institucija, prijem kod gradonačelnika Pule ili istarskog župana izgubio je na draži. To više nije nikakva posebna čast.

Kako su krenuli, Zoričić i Miletić će do kraja svojih mandata organizirati prijeme za gotovo svakog žitelja Pule i Istre. One koje ne stigne primiti gradonačelnik Pule, primit će istarski župan i obrnuto. Ako tome dodamo i sve koje nisu primili, ali su ih osobno posjetili ili će to tek učiniti (Zoričić službeno posjećuje i privatne tvrtke), onda će u Istri ostati jako malo onih koji se barem jednom nisu službeno fotkali s Miletićem ili Zoričićem.