Jedno posve indiferentno mišljenje o pulskom referendumu

O referendumu u Puli, koji je inicirala politička platforma Možemo! Pula, a prikupljanje potpisa organizirala Građanska inicijativa Referendum za Lungomare, imam posve neutralan stav. S obzirom da ne živim, niti sam ikada živio u Puli, nemam nikakve posebne emocije prema šetalištu Lungomare, kao ni bivšem kamenolomu.

S druge strane, nemam nikakvog poslovnog ni drugog interesa od izgradnje hotela Valkane. Ili da se grubo izrazim, živo mi se fućka hoće li se tamo graditi hotel, urbane vile, novi Uljanik, ponovo oživjeti kamenolom ili se sve pretvoriti u pašnjak za uzgoj autohtone istarske koze.

Dakle, potpuno sam nezainteresiran, indiferentan i neutralan.

Stoga smatram da kao osoba koja sve to promatra sa strane čitav slučaj mogu komentirati posve objektivno i nepristrano, bez emocija i ikakvog interesa.

Prikupljanje potpisa tek je prva dionica puta prema referendumu. Da bi on uspio na njega se treba odazvati više od 50 posto upisanih birača, što nije nimalo lako ostvariv cilj budući da na izbore redovito izlazi manje od 50 posto birača.

No, prije toga Ministarstvo pravosuđa i uprave mora provjeriti pravovaljanost potpisa i, što bi po meni bilo logično, dati ocjenu zakonitosti samog referenduma.

Naime, ako referendum za Lungomare dobije prolaznu ocjenu, to će biti ozbiljan presedan, koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za sve buduće hrvatske investicije. Naime, u slučaju Hotela Valkane investitor u skladu s prostornim planom želi graditi na svom privatnom zemljištu.

Ako Ministarstvo da zeleno svijetlo pulskom referendumu postavljam si pitanje što je sljedeće? Hoće li nakon toga svatko tko nije zadovoljan nečijim poslovnim planovima, krenuti u prikupljanje potpisa za referendum, kojim bi osujetio te poslovne planove? Više neće biti važna ničija privatna imovina i uredni papiri za rad, nego hoće li grupa aktivista sve to srušiti na referendumu. To je, po mom skromnom mišljenju, uvod u duboku pravnu nesigurnost sadašnjih i budućih investitora.