Što sam naučio iz iskustva hotelskog gosta na Jadranu

Supruga i ja smo se ovog tjedna poželjeli malo ‘sakriti’ od posla, prijatelja, poznanika i sugrađana, pa smo otišli na jedan otok i odsjeli u hotelu jedne renomirane hotelske kompanije sa sjedištem u Istri. Jedini uvjet nam je bio da je hotel pet friendly, pa da s nama na svoje prvo ljetovanje može ići i naš francuski buldog Yen. 

Iskustvo hotelskog gosta na Jadranu na početku sezone pomoglo mi je da se uživim u ulogu tipičnog turiste, da uđem u kožu prosječnog Nijemca, Austrijanca ili nekog drugog gosta koji u našu zemlju dolazi isključivo zbog mora i sunca. 

Iz tog iskustva naučio sam i shvatio nekoliko stvari.

Prvo, lijepo je putovati svijetom i upoznavati nove gradove, zemlje i egzotične krajeve, ali na kraju se svi, barem jednom godišnje, vraćaju Mediteranu. Sunce i more je osnovni sastojak svakog odmora, sve ostalo samo su dodaci.

I nepošteno je uspješnost neke turističke destinacije mjeriti duljinom trajanja sezone. To što je, primjerice u Španjolskoj, turistička sezona duža od naše, nije zbog toga što oni svojim gostima nude više sadržaja. Odgovor je puno jednostavniji, oni samo imaju više sunca od nas. Pa u jednoj Malagi u Andaluziji, najjužnijoj španjolskoj pokrajini, ljeto praktički traje od početka ožujka do kraja listopada. 

Drugo, iz svog iskustva bolje razumijem ljutnju lokalnih ugostitelja prema hotelskim kompanijama. Mi smo uzeli pansion s doručkom i večerom, u krugu hotela imali smo tri bazena, pa nismo imali nikakvog posebnog razloga napuštati hotel. Lokalni ugostitelji i trgovci nemaju prevelike koristi od hotelskih gostiju.

I treće što sam shvatio, konobari iz država bivše Jugoslavije nikada neće biti na razini naših, domaćih konobara. Ali to je već tema za neki drugi komentar.