Općina bi trebala imati barem 3.000 stanovnika: neke nemaju ni 1.000

U svojim komentarima u kojima sam problematizirao preveliki broj općina u Hrvatskoj, često sam kao kriterij za postojanje neke općine predlagao da se za plaće općinskih službenika i namještenika ne ni smjelo izdvajati više od 10 posto ostvarenog proračuna za proteklu godinu. Po tom kriteriju u Istri bi opstala većina općina, ali bi ih se po Dalmaciji i Slavoniji 'ugasilo' na stotine.

Drugi kriterij mogao bi biti broj stanovnika. Recimo, da donja granica za postojanje neke općine bude barem 3.000 stanovnika, a da za zadržavanje statusa grada treba imati minimalno 10 tisuća stanovnika.

U slučaju da za status općine treba imati minimalno 3.000 stanovnika, u Istarskoj županiji sigurne općine bile bi Medulin (7.181 stanovnika), Ližnjan (4.824), Marčana (4.574), Fažana (3.807), Žminj (3.490) i Sv. Nedelja (3.001), te općine koje sada imaju nešto manje od tri tisuće žitelja, ali bi pripajanjem dijelova općina koje ne bi opstale, prešle tu granicu. To su Raša (2.908), Kršan (2.856), Barban (2.517), Tar-Vabriga (2.397), Višnjan (2.279), Svetvinčenat (2.290) i Vrsar (2.153).

Općine Lanišće, Oprtalj, Grožnjan, Cerovlje, Pićan, Gračišće, Sv. Lovreč, Karojba, Brtonigla, Sv. Petar u Šumi, Tinjan, Kaštelir-Labinci, Vižinada, Motovun, Bale, Funtana i Kanfanar morale bi se međusobno spajati i pripajati nekoj od prije navedenih. Među njima, manje od tisuću stanovnika imaju Lanišće (249), Oprtalj (757), a tek nešto više Funtana (1.004), Sv. Lovreč (1.008), Sv. Petar u Šumi (1.065) i Motovun (1.071).