Povijest IDS-ovih brakorazvodnih parnica i stranačkih disidenata

Izlazak Borisa Miletića iz IDS-a do sada je najmirniji razlaz nekog političkog kapitalca s tom strankom. A imao je IDS u svojoj povijesti nekoliko mučnih brakorazvodnih parnica.

Ako zanemarimo one početničke sukobe, dok je IDS još bio u osnivanju, kada je iz stranke otišao osnivač Ivan Corrado Pauletta, prvi veliki fajt bio je 1994. godine. Tada su iz stranke izbačeni Ivan Herak, Elio Martinčić i još četvorica članova, među kojima i kasnije rehabilitirani Veljko Ostojić. Herak je potom prešao u HSLS i ostvario najveću karijeru od svih dotadašnjih i kasnijih IDS-ovih disidenata.  

Najveću krizu stranka je proživljavala 1996. godine kada je iz stranke otišao tadašnji župan Luciano Delbianco. Naime, on je, osim što je bio popularniji od tadašnjeg predsjednika Ivana NIna Jakovčića, za sobom u novu stranku IDF povukao i dosta članova IDS-a.

Treća velika kriza izbila je 2001. godine kada se Jakovčiću suprotstavila ekipa oko tadašnjeg župana Steve Žufića. Na unutarstranačkim izborima 2002. godine Marino Folo bio je njihov kandidat za predsjednika stranke i na izbornom Saboru stranke u Rovinju osvojio je respektabilnih 30 posto glasova fiducijara.

Nakon toga Nino je dodatno učvrstio svoju vlast u stranci i u IDS-u je vladao unutarstranački mir sve do 2012. godine kada stranku napušta tadašnji potpredsjednik i saborski zastupnik Damir Kajin. Tada se prvi put dogodilo da odbjeglog IDS-ovca nije slijedio niti jedan drugi član stranke, ali su uz njega oživjeli disidenti iz poražene Žufićeve struje. Kajin se priklonio SDP-u i bio je njihov kandidat na izborima za župana. Zbog Damira Kajina zauvijek su se i nepovratno razišli IDS i SDP.

Potom je opet zavladao gotovo desetljetni mir. Jakovčić je u međuvremenu prijestolje predao svom tadašnjem 'političkom sinu' Borisu Miletiću, koji bi vjerojatno i danas bio na čelu stranke da se nije dogodio izborni poraz u Puli. Poraz u Buzetu i Vodnjanu ionako se očekivao, a da nije bilo poraza u Puli, ne bi bilo ni poraza u Pazinu.    

Miletićev slučaj treći je u povijesti u kojem se stranka razišla s aktualnim županom (Delbianco i Žufić su bili također župani u trenutku političkog razlaza s IDS-om). To je drugi slučaj, nakon Kajina, da disidenta nije slijedio niti jedan drugi član stranke.

I naposljetku, Miletić je prvi politički kapitalac koji je napustio IDS, a da ima nizak rejting u javnosti. Svi ostali, osim donekle Žufića koji je u to vrijeme bio nagrižen aferama Barbariga i Dragonera, u trenutku odlaska iz IDS-a bili su popularni u javnosti. Herak, Delbianco i Kajin bili su popularniji i od Jakovčića.