Komentar dana Nenada Čakića

Hoće li radnici Zračne luke štrajkati zbog sebe ili ega predsjednice sindikata?

1
Hoće li radnici Zračne luke štrajkati zbog sebe ili ega predsjednice sindikata?

Hrvatski sindikati nikako da postanu 'pravi' sindikati, kao u zemljama s dugačkom sindikalnom tradicijom. U bivšem sustavu služili su za organiziranje zimnica i izleta, a nakon 1990. su im porasla krila, pa su si umislili da su top menadžeri uvjereni da poduzeća mogu voditi bolje od njihovih uprava, a osnivačima, odnosno vlasnicima ponekad i osporavaju pravo na vođenje kadrovske politike. Današnji sindikalisti bi postavljali i smjenjivali uprave, određivali poslovne politike, visine plaća i materijalnih prava, jedino još nisu pronašli tko bi na kraju sve to plaćao.

Najbolji primjer je aktualni spor između sindikata i uprave u Zračnoj luci Pula, koji ozbiljno prijeti da završi štrajkom. Štrajk aerodromskog osoblja u jeku turističke sezone, koja je turističkom i ugostiteljskom, a posredno i svima ostalima, napokon donijela malo kisika nakon teške pandemijske godine, svakako bi bio vrhunac sindikalne arogancije i nerazumijevanja vremena u kojem živimo.

Zar u Sindikatu doista misle da će svi oni kojima su usred krize smanjene plaće ili materijalna prava imati razumijevanja za njihov štrajk usred sezone?

Samo za usporedbu, da ne spominjemo brojne privatne tvrtke, odmah po izbijanju krize, plaće su smanjene radnicima u većini istarskih gradskih i općinskih uprava, te tvrtkama u njihovom vlasništvu.

Radnici Zračne luke Pula, iako od ožujka do svibnja 2020. ni golubovi nisu slijetali na piste, uredno su primali neumanjene plaće. No, minusi su se gomilali i početkom studenog Uprava je sindikatima predložila smanjenje od 15 posto na osnovicu i to do kraja 2021. godine, nakon čega bi se vidjelo što je moguće realizirati u narednom razdoblju. To je bio najbezbolniji način da se, u situaciji kada prema Puli nije bilo nikakvih letova, očuva stabilnost poslovanja.

U Zračnoj luci Pula djeluju dva sindikata. Nezavisni sindikat s prijedlogom Uprave se složio i potpisao ga, ali je to odbio učiniti Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije. U isto vrijeme, njihovi kolege u zračnim lukama Split i Dubrovnik pristali su na smanjenje od 15 posto. U Zračnoj luci Zadar djelatnici su se privremeno odrekli materijalnih prava.

Za razliku od njih, pulsko aerodromsko osoblje uredno je nastavilo primati normalne plaće sa svim materijalnim pravima. Za informaciju čitateljima, prosječna neto plaća 120 radnika Zračne luke Pula u 2020. godini iznosila je 7.844 kuna. Da netko ne bi pomislio da im menadžerske plaće podižu prosjek, treba dodati da 90 posto radnika zračne luke ima srednju stručnu spremu ili da budem još konkretniji: prosječna neto plaća vatrogasca lani je bila 7.800 kn, spremačice su u prosjeku zarađivale 5.866 kuna, radnici na prtljagama 6.761 kuna, a zemaljske domaćice (aerodromske stjuardese) 7.411 kuna.

Naravno, odbijanje smanjenja plaća kad-tad je moralo doći na naplatu i čim je u ožujku ove godine istekao do tada važeći kolektivni ugovor, uprava je morala smanjiti plaće, ali sada ne 15 posto, jer je takvo smanjenje sada postalo neodrživo, već 20 posto.

Sve se to moglo izbjeći da je Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije u studenom prošle godine bio odgovorniji.               

No, njegova predsjednica Marina Cvitić sada je krenula u osobni obračun s direktoricom Zračne luke Pula Ninom Vojnić Žagar. Više nisu važni interesi radnika već ego predsjednice SIKD-a. Cvitić zaziva smjenu direktorice, kao da bi se dolaskom nekog novog direktora nešto promijenilo. Brojke su neumoljive i plaće i materijalna prava koja zahtijeva Sindikat jednostavno su neodrživa.                      

„Nikome ne odgovara štrajk. Svi smo željno čekali da avioni počinju slijetati u Zračnu luku Pula i radujemo se svakom avionu i svakom putniku. Ne želimo raditi financijsku štetu Društvu i ne želimo piliti granu na kojoj sjedimo“, poručuje predsjednica Sindikata, ali upravo to radi, svojim medijskim nastupima i prijetnjama štrajkom radi štetu Zračnoj luci Pula.

„Izgleda da samo ministar Butković ne vidi gdje mu Nina Vojnić Žagar vodi Zračnu luku Pula. Ali ne samo Zračnu luku, jer u slučaju ne postizanja dogovora i u slučaju donašanja odluke o štrajku, posljedice će osjetiti i turističke kompanije, što bi svakako željeli izbjeći“, prijeti Marina Cvitić u drugom priopćenju, što je ništa drugo nego iznuda, da baš ne upotrijebim riječ 'reketarenje'.

A mjeru dobrog ukusa i političke korektnosti, predsjednica SIKD-a debelo je prešla svojim zadnjim priopćenjem kada je bahato poručila: „Još jednom poručujemo direktorici da se 'skulira', da zatomi svoj visoki ego i da prihvati predloženi termin mirenja“. Ovako nešto napisati nekoj ženi (da se 'skulira') i to još od same žene, seksizam je najniže vrste.

Dakle, prijetnja štrajkom i zahtjev za smjenom direktorice Zračne luke Pula više nemaju nikakve veze s pravima radnika. To je samo izraz osobne netrpeljivosti predsjednice SIKD-a Marine Cvitić prema Nini Vojnić Žagar. Ovako nepristrano sa strane, mislim da je Marina Cvitić ta koja bi u ovom sporu trebala zatomiti svoj ego. A samo je trebala, u studenom prošle godine, poput mnogih u Hrvatskoj, prihvatiti realnost i barem za trenutak (kada već ne može duže) živjeti u stvarnosti. 

Rubriku Komentar dana Nenada Čakića možete pratiti i komentirati i na Facebooku.

Autor

Nenad Čakić

Nenad Čakić

nenad@istarski.hr

Istarski Forum

Za komentiranje potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa