Komentar dana Nenada Čakića

Kako je Pula od grada rockera postala grad glumaca 

1
Kako je Pula od grada rockera postala grad glumaca 

Jedna od brojnih stvari po kojoj je bivša Jugoslavija bila naprednija od zemalja tadašnjeg istočnog bloka bilo je marketing i oglašavanje. Nisu to bile velike šminkerke agencije poput današnjih u kojima pet osoba osmišljava jedan slogan i svih pet ima različito radno mjesto engleskog naziva za koje ne postoji hrvatski prijevod. Najčešće su to bili kreativni pojedinci koji su osmišljavali genijalne slogane, reklame i plakate od koji su neki (poput 'Bronhi, lakše se diše') do danas ostali u kolektivnoj memoriji većine građana srednje i starije generacije.

Jedan od takvih genijalnih reklamnih plakata (mislim da je autor bio pokojni Predrag Spasojević) bio je poziv tada velikog, snažnog i uglednog Uljanika pulskim srednjoškolcima da upisuju strojarska zanimanja i nakon srednje škole se zaposle u brodogradilištu. Na plakatu je pisalo nešto u stilu (ne lovite me za riječ ako nisam točno zapamtio): „Voliš li teškometalni zvuk? U Uljaniku ga imaš dovoljno!“

Povezanost rocka i teške industrije

Ovaj genijalni slogan i plakat na najbolji način simboliziraju povezanost rocka i teške industrije. Samo površnom analizom povijesti svjetskog rocka, naročito hard rocka, heavy metala i punka, lako je zaključiti da su najbolje scene bile u industrijskim gradovima i da su najiskreniji rockeri u pravilu bila radnička djeca.

Zato nije slučajno da je Pula u vrijeme bivše države, kao važan industrijski grad, bila i izrazito rockerski grad. Zato i nije slučajno, da je s gašenjem Uljanika, polako odumro i pulski rock. Svi se sjećamo antologijske fotografije na kojoj legendarni Tusta u trližu, okružen ostalim radnicima škvera, zabrinuta lica strijepi nad sudbinom pulskog brodogradilišta. Nekoliko godina kasnije Tusta je umro, umro je i Uljanik, a umro je i pulski rock.

Zato svesrdno pozdravljam ideju Nenada Marjanovića Frica i Diega Bosusca Ptice da u prostoru bivše pivnice starog pulskog kolodvora otvore 'Istarsku rock galeriju', koja će imati stalan postav, pa se može govoriti i svojevrsnom muzeju istarskog, odnosno pulskog rocka. Muzej je najčešće podsjetnik na nešto čega više nema, a pulskog rocka, kakav je bio nekada, doista više nema.

Na svom industrijskom vrhuncu, Pula je u pop kulturi bivše države bila percipirana kao grad rockera. Danas je Pula, što naravno nije loše, poznatija po glumcima. Ne mogu se sjetiti niti jednog hrvatskog filma, serije, sitcoma ili sapunice, snimljenih u posljednjih nekoliko godina, a da u njima nije glumio barem jedan glumac ili glumica porijeklom iz Pule. Za vrijeme bivše države, u kojoj se Puli zbog filmskog festivala tepalo i da je grad filma, to je bio samo Igor Galo. Danas ih je preko desetak u prvoj ligi hrvatskih glumaca. Tko zna, možda će za 30-ak i više godina netko u Puli napraviti i muzej glume ili filma.

Istarska rock galerija

'Istarska rock galerija' službeno je otvorena 5. srpnja promocijom knjige 'Long play 1950 – 2000' i izložbom fotografija beogradskog autora Blagoja Borislava Pešića. Tom su prigodom u rock galeriji izloženi portreti deset istarskih glazbenika, uključujući i Seida Memića Vajtu, koji već duže živi u Puli, i koji je i osobno bio na otvorenju.

Pored viđenijih pulskih rockera i ljubitelja rocka na otvorenju smo primijetili rock kritičara Aleksandra Kostadinova, koji je bio u društvu Oriana Otočana, a od političara još su bili jedan bivši pulski gradonačelnik i dva nesuđena – Boris Miletić, Marin Lerotić i Robert Cvek. Aktualni gradonačelnik Filip Zoričić, iako je pozvan, nije došao. Rock, heavy, punk… nije to njegov đir, a nije ni živio u Puli u zlatno vrijeme njenog rocka, pa nije ni emotivno vezan za to razdoblje.   

Autor

Nenad Čakić

Nenad Čakić

nenad@istarski.hr

Istarski Forum

Za komentiranje potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa