Dan sjećanja: Istarski Bleiburg i Oluja?

Danas se u Italiji obilježava Dan sjećanja na žrtve fojbi i esule u spomen na egzodus i stradanja stanovništva Istre, Rijeke i Dalmacije nakon Drugog svjetskog rata. Donji dom talijanskog parlamenta izglasao ga je 2004., na dan potpisivanja Ugovora o miru između Italije i Jugoslavije 10. veljače 1947.

Ako ćemo razmišljati kao hrvatski nacionalisti, a poslijeratni istarski partizani to su jednim dijelom sigurno bili, onda je mirovni sporazum iz 1947. veliki dan za Hrvate jer je njime Narodnoj Republici Hrvatskoj pripojen značajan dio teritorija koji joj, budimo pošteni, nikada u povijesti nije pripadao.

Isto tako, razumljivo je i da Talijani na taj dan gledaju kao Srbi na 5. kolovoz. Gotovo po istom obrascu, kao hrvatski Srbi na traktorima 1995., istarski Talijani su pred vojskom JNA na brodovima napustili svoja vjekovna ognjišta. Među njima je bilo i mnogo istarskih Slavena koji nisu htjeli ostati pod komunističkom diktaturom.

Ako je egzodus Talijana istarska Oluja, onda su fojbe istarski Bleiburg. U njima su, bez suđenja, po sličnom obrascu kao i u austrijskom gradiću, završili i brojni nevini ljudi, ponekad samo radi toga što su imali talijansko prezime.

I egzodus i fojbe su istarska sramota i krajnje je vrijeme da Skupština Istarske županije pored Dana sjedinjenja (za mnoge Istrijane okupacije) obilježava i dan sjećanja na žrtve fojbi i egzodusa. Naravno, 10. veljače nije prikladan datum, jer toga je dana 1947. godine ipak sklopljen mir između Hrvata i Talijana, ali na neki datum bi ga svakako trebalo obilježavati.