Svoju nekretninu ne bih mogao ustupiti nepoznatim ljudima

Čitava se zemlja solidarizirala sa stradalima u katastrofalnom potresu koji je 29. prosinca pogodio Sisak i Petrinju. Ljudi su nesebično ponudili svakakvu pomoć, a ja se iskreno divim ljudima koji su stradalnicima za privremeni boravak ponudili svoje nekretnine, kuće ili stanove.

Takvih je dosta bilo i u Istri, što se moglo vidjeti po brojnim pozivima i oglasima na društvenim mrežama. Duboko poštujem svakoga tko je nepoznatim ljudima na privremeno korištenje spreman ustupiti svoju imovinu, jer ja, bit ću iskren, to vjerojatno ne bih mogao.   

Osim što nemam apartmane ili druge nekretnine, pa i da hoću to ne mogu učiniti, to ne bih učinio iz još dva razloga. Prvo je što smatram što je stambeno zbrinjavanje stradalih od potresa briga države a država ima dovoljno svojih resursa da to može uspješno napraviti.

Drugo, ja sam kroz svoj posao i život upoznao jako puno ljudskih karaktera i to me naučilo da bezrezervno ne vjerujem svakom čovjeku. To što je netko u nekoj elementarnoj nepogodi ostao bez krova nad glavom, ne znači nužno i da je to uvijek dobra i neiskvarena osoba. Potres ne bira žrtve, pa su osim dobrih i vrijednih ljudi, bez krova nad glavom sigurno ostali i neki s kojima u normalnim okolnostima ne biste htjeli imati posla. Zbog toga ja, čak i kada bih bio u mogućnosti, svoju nekretninu nikada ne bih ustupio nepoznatim ljudima. I zato se divim svakome tko je to spreman učiniti.