Nemaju svi privilegiju da mogu sami birati svog državnog poglavara
Vladimir Šeks je ovih dana ponovo aktualizirao ideju da se hrvatski predsjednik, umjesto na neposrednim izborima kao sada, bira u Saboru. Zagovornici ovakvog biranja predsjednika kao primjere uvijek navode Njemačku i Italiju.
Nažalost, osim njih, Portugala i Francuske, koja ima polupredsjednički sustav, među državama tzv. Stare Europe baš i nemamo nekih demokratskih uzora kada je o izboru državnog poglavara riječ.
Naime, gotovo sve države Zapadne Europe umjesto predsjednika imaju kraljeve ili kraljice. Koliko god su te funkcije u tim državama protokolarne (uostalom i dužnost predsjednika republike je protokolarna) meni je nepojmljivo da netko u trećem mileniju ima državnog poglavara koji se bira nasljednim putem. Dakle, ne na neposrednim izborima poput nas, Slovenaca, Poljaka, Francuza…, niti u parlamentu poput Nijemaca i Talijana, već naslijeđivanjem s oca/majke na sina/kćerku. To su Španjolska, Belgija, Nizozemska, Danska, Švedska, te Norveška i Velika Britanija izvan EU.
Meni je neshvatljivo da u zemljama koje se diče demokratskom tradicijom i jednakopravnošću postoje odabrane obitelji kojima je, zbog neke ratne pobjede njihovih predaka prije nekoliko stotina godina, u nasljedstvo ostavljena dužnost šefa države, pa koliko god ona bila protokolarna.
Zato, kada pričano o izboru predsjednika RH, ako već radimo usporedbe s Njemačkom i Italijom, možemo se uspoređivati i s drugim starim članicama EU, pa ćemo shvatiti da u odnosu na njih ipak imamo jednu privilegiju – možemo sami birati svog državnog poglavara. I to ne treba mijenjati. (Foto: Damir Senčar/HINA/POOL/PIXSELL)
Autor
