E-propusnice zamijeniti s potvrdom o cijepljenju

Kada su se prije nekoliko mjeseci počele raditi liste prioriteta za cijepljenje protiv Covida, pojavile su se i rasprave je li važnije najprije cijepiti stare i nemoćne, koji zbog svoje imobilnosti ne mogu značajno utjecati na širenje zaraze ili pak one mlađe, poslovno aktivne koji su stalno u pokretu i koji svojim načinom života u kratkom vremenu mogu zaraziti jako puno ljudi.

U većini zemalja prioritetno će se cijepiti korisnici domova za starije i nemoćne, zdravstveno osoblje, te osoblje koje radi u domovima za starije i nemoćne osobe. Kada je o Hrvatskoj riječ, ove se kategorije mogu cijepiti u vrlo kratkom roku, pa ovakav raspored cijepljenja, iako bitno neće utjecati na usporavanje pandemije, znatno će smanjiti rizik od smrtnosti s obzirom da je riječ o najugroženijim skupinama.

No, kojim redom cijepiti nakon toga i, što je također važno, kako ljude uopće motivirati da se cijepe. Mnogi će reći da ih u slobodnoj državi nitko ne može natjerati da se cijepe? Ali isto tako, netko će reći, a što vrlo vjerojatno ima uporište i u Ustavu, da im u slobodnoj državi nitko ne može zabraniti da se slobodno kreću između županija.

Pa ajmo onda pomiriti ove dvije činjenice - da cijepljenje nije obavezno i da kretanje unutar države nije slobodno. Kada cjepivo postane široko dostupno i ako i dalje bude potrebe za ograničavanjem kretanja između županija, umjesto e-propusnice 'dozvola' za prelazak iz jedne županije u drugu neka bude potvrda o cijepljenju. Pa ako netko želi posjetiti rođake u drugom dijelu Hrvatske, neka se najprije cijepi. Može u i vlastitom trošku, jer tko ima novaca za putovanje, imat će i za cjepivo.