Zbog epidemioloških mjera tek se na proljeće mogu tetovirati

Do prije nekoliko mjeseci nosio sam titulu poželjnog neženje i sada kada sam napokon odlučio stati pred matičara, jedini koji ima nešto protiv toga je Krunoslav Capak. Svaki put kada moja draga i ja odlučimo odabrati datum i opseg vjenčanja, Capak kao da jedva čeka ono čuveno pitanje: 'Ako netko ima nešto protiv ovog braka neka kaže sada ili neka zauvijek zašuti.' On uvijek ima nešto za reći.

Dakle, kada smo moja draga i ja odlučili uploviti u zajednički život, ona je imala tri uvjeta, a ja samo jedan. Ona je, prije nego je uselila u naš stan, od mene zatražila da prihvatim njenog psa, da stavim narukvicu i da napravim tetovažu. Prihvatio sam psa i prvi put u životu počeo nositi narukvicu. Tetovažu još nisam napravio da mi ostane barem jedan pregovarački adut za moj uvjet. A moj jedini uvjet bio je – velika svadba.

Svoje vjenčanje zamislio sam kao veliki party od 100 ljudi uz bazen. Na popisu uzvanika bila je njezina i moja rodbina, naši zajednički prijatelji i poslovni partneri.

Onda mi je Capak prvi put rekao 'Ne može'! i ograničio broj gostiju na 50. Ali to me nije pokolebalo u mojoj namjeri da se oženim ove godine, pa smo s popisa izbacili poslovne partnere i ostavili samo rodbinu i prijatelje.

Ali Capaku ni to nije odgovaralo (stvarno ne znam gdje sam mu se to zamjerio), pa je broj uzvanika smanjio na 30. I to mi je još uvijek bilo prihvatljivo. Samo rodbina i najbolji prijatelji – došli smo do 32 osobe. Dvoje će toga dana morati raditi ili će biti bolesni i to je taman 30. Ali bez bazena, već ručak u nekom restoranu.

Međutim, Capak mi je sada i to minirao. Sada mu je i 30 previše. Vjenčanja će biti dopuštena s najviše 15 uzvanika. Koga da izbacim s popisa? Mislim da se ove godine ipak neću vjenčati. Sačekat ću proljeće, kada će valjda napokon doći do popuštanja epidemije, a do tada može pričekati i tetovaža.