Napokon smo i mi bivši mrzitelji zborova doživjeli satisfakciju

Kada sam prije 40 godina pohađao sedmi razred osnovne škole, među mojim vršnjacima u mojoj školi nitko za slobodnu aktivnost nije htio odabrati pjevanje u zboru, pa je tadašnja direktorica škole na nagovor (ili pritisak) nastavnika glazbenog uvela pravilo da svatko tko želi u sportsku sekciju mora istovremeno i pjevati u zboru.

Ta nam se ucjena tada činila strašno nepravednom, ali nismo imali izbora, a nismo se imali kome ni žaliti. Naime, u ono se vrijeme roditelji nisu usudili, kao danas, petljati u obrazovni i zdravstveni sustav.

Zato sam se od srca nasmijao kada sam pročitao da su pjevački zborovi (slučajevi u Karlovačkoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji) nova žarišta korona virusom. Nakon 40 godina moji vršnjaci i ja, učenici sedmog razreda škole u Nedešćini, bivši mrzitelji zborova, napokon smo doživjeli satisfakciju.