IDS nikada nije htio istarsku autonomiju, čak ni u čuvenoj Deklaraciji
IDS je na Saboru stranke 1994. godine donio četiri važna politička dokumenta poznata pod nazivom Rovinjske deklaracije, među kojima je najpoznatija Deklaracija o Autonomnoj Županiji istarskoj.
U ono vrijeme deklaracija je u nacionalnim medijima proglašavana skandaloznom, praktički se optuživalo IDS da njome razbija Hrvatsku, a godinama nakon toga postala je sredstvo unutarstranačkog obračuna jer osnivači IDS-a smatraju da je vodstvo stranke na čelu s Jakovčićem i sada Miletićem odustalo od Deklaracije, odnosno od istarske autonomije.
Kada ste zadnji put pročitali sadržaj Deklaracije o Autonomnoj Županiji istarskoj? Ja sam ga ponovo, nakon možda više od dva desetljeća, iz puke znatiželje (bolje reći dosade) pročitao neki dan i nikako ne mogu dokučiti što je to u njoj tako skandalozno bilo prije 26 godina, a nisu mi jasne ni kritike IDS-ovih 'barakaša' jer je zapravo većina točaka iz Deklaracije ostvarena u praksi, a one koje nisu mogu se ostvariti bez miješanja države.
Primjerice, IDS-u nitko ne brani da organizira referendum o sjedištu županije, a to što se predstavničko tijelo ne zove Istarski sabor nego Skupština Istarske županije, potpuno je nevažno. Čak je naziv 'skupština' nekako primjereniji IDS-ovoj multi-kulti politici nego starohrvatski naziv 'sabor'.
A pogledajte ostale zahtjeve iz Deklaracije o Autonomnoj Županiji istarskoj.
Citiram: „Županija istarska sukladno interesima Republike Hrvatske i principima solidarnosti s drugim županijama ima zakonodavnu nadležnost u slijedećim područjima:
1. ustrojstvu županijskih ureda i statusa zaposlenog osoblja,
2. ustrojstvu županijskih ustanova i poduzeća te statusa zaposlenog osoblja,
3. obrazovanje i osnivanje obrazovnih ustanova,
4. zdravstvo i socijalna skrb te osnivanje zdravstvenih i ustanova socijalne skrbi
5. kultura i sport te osnivanje kulturnih i sportskih ustanova,
6. promet i prometnice, transport, vodovodi i javni radovi,
7. urbanizam i prostorno planiranje, zaštita okoliša te stambeno-komunalni poslovi,
8. zaštita prirode, a posebno flore, faune i pejzaža,
9. turizam, ugostiteljstvo i zabava,
10. zaštita povijesnog, kulturnog i ambijentalnog prostora Istre,
11. radio i TV postaje,
12. energetska postrojenja
Jedino čime IDS ne upravlja od ovih 12 točaka su energetska postrojenja, a jedino značajno energetsko postrojenje u Istri je TE Plomin, kojeg IDS ne želi, pa ispada da su u Deklaraciju stavili da žele nešto što ne žele.
Ako netko misli da IDS ne kontrolira ostalih 11 točaka neka me demantira.
U Deklaraciji se navodi i „da Županija istarska ima vlastita dobra i vlastitu imovinu. Vlastita dobra jesu: poljoprivredno i građevinsko zemljište, šume, rudnici, iskopi, pitke i termalne vode i pomorsko dobro. Vlastita imovina je: nepokretna i pokretna imovina županijskih ureda, odjela, službi, ustanova i poduzeća. Županija istarska ima vlastiti proračun kojeg utvrđuje zakonodavno tijelo“.
Ako netko misli da poljoprivredna i građevinska zemljišta, pomorsko dobro i slično nisu u ingerenciji IDS-a neka me demantira.
Jedina točka Deklaracije koja nije realizirana u praksi je da „Prihodi ostvareni na području Županije istarske od poreza, pristojbi i naknada raspoređuju se tako da 2/3 pripada proračunima općina, gradova i Županiji, a 1/3 pripada državnom proračunu“. Ali ni to nije subverzivno jer takvu vrstu autonomije sigurno bi htjele i Međimurska, Varaždinska, Zagrebačka, Dubrovačka, Zadarska i druge županije.
Kada se pažljivo pročita sadržaj Deklaracije o Autonomnoj Županiji istarskoj, jedini zaključak je da IDS zapravo nikada, pa ni u svoje najradikalnije vrijeme, nije htio istarsku autonomiju.