Što bi danas moji prijatelji iz Istragrafike rekli za Škoru? 

Kao pripadnik generacije rođene u drugoj polovici 60-ih godina nisam imao prilike ostvariti puno radnog staža u socijalizmu. Zapravo, vrlo malo – samo godinu dana u rovinjskoj Istragrafici, čiji sam bio stipendist i gdje sam kao mladi inženjer godinu dana radio u grafičkoj pripremi. Sustav je bio na izdisaju, ali partija je još vladala čvrstom rukom i točno se znalo što se smije i koliko se smije.

Među kolegama upamtio sam dvojicu, jedan Žminjac, koji je kasnije bio u HDZ-u i jedan Rovinjež, kasnije je bio među osnivačima istarskog ogranka HDS-a, stranke koju su braća Veselica osnovala nakon razlaza s Tuđmanom.

Ta dvojica, odgojena u istarskoj narodnjačkoj tradiciji, nikada, ni po cijenu stagniranja u karijeri, nisu postali članovi partije i nikada tijekom srednjoškolskog obrazovanja nisu bili aktivni u Savezu socijalističke omladine, jer te ideje jednostavno nisu bile u skladu s njihovim svjetonazorom.

Iako se kao mladić, odgojen u socijalističkom duhu, tada nisam slagao s mnogim njihovim razmišljanjima, osjećao sam duboko poštovanje prema njihovoj principijelnosti i uvjerenju s kojim su branili svoje stavove.

S njima više nisam u kontaktu, ali siguran sam da im se povraća na argumente s kojima danas Miroslav Škoro relativizira svoje aktivnosti u nekadašnjem Savezu socijalističke omladine. Jer tko se nije slagao sa sustavom u tome nije morao sudjelovati.