Profesionalni vojnici nisu isto što i ročnici

Hrvatska već godinama nema obavezni vojni rok i svaki hrvatski mladić koji nosi uniformu Hrvatske vojske, ovdje ili bilo gdje u svijetu, od Litve do Afganistana, to radi isključivo vlastitim izborom. Netko odabire profesiju vatrogasca, policajca, vozača Formule 1 ili kaskadera, a netko se opredijeli za karijeru profesionalnog vojnika. 

I zato su glupe političke rasprave o tome treba li Hrvatska svoje vojnike slati u međunarodne misije. Ne idu u misije ročnici, vojni obveznici, kao što su za vrijeme JNA mladići, ne svojom voljom, na služenje vojnog roka morali otići, primjerice, na Kosovo, gdje je značajan dio stanovništva JNA tretirao kao okupacijsku i neprijateljsku vojsku. U Afganistan ili Litvu idu osobe koji su vojsku odabrali kao svoju profesiju i jako žele baš oni biti odabrani za neku misiju, jer odlazak u stranu zemlju profesionalnom vojniku donosi brojne materijalne benefite.

Posao profesionalnog vojnika je opasan i nijedan roditelj sigurno nije sretan kada mu sin ili kćerka kažu da žele biti vojnici. Ali zar su sretniji oni roditelji kojima sinovi ili kćerke kupe motocikl od 250 kubika? Međutim u oba slučaja riječ je osobnim afinitetima - netko želi biti vojnik, a netko želi juriti motociklom.