Titu ne treba pripisivati zasluge za stvaranje hrvatske države   

Josip Broz Tito neosporno je jedan od najvećih Hrvata u povijesti i jedan od najvećih državnika XX. stoljeća. Pripisuju mu se mnoga nedjela za koja nije bio kriv, ali i neke potpuno pogrešne zasluge. Jedna od zabluda vezanih uz Titov lik i djelo je da je on najzaslužniji ili barem jedan od najzaslužnijih za stvaranje hrvatske države, a kao argument navode se odluke ZAVNOH-a, AVNOJ-a i Ustav SFRJ iz 1974. godine.

Svaka čast ZAVNOH-u, AVNOJ-u i Ustavu iz 1974., ali Hrvatska je svoju samostalnost izvojevala u Domovinskom ratu. Da hrvatski branitelji 1991. godine nisu uspjeli zaustaviti JNA, nema tog zavnoha, avnoja i ustava koji bi Hrvatima dao državu. Nažalost, svjetske sile priznaju samo silu, odnosno stanje na ratištu.

Badinterova komisija se kod priznavanja državnih granica pozvala na avnojevske granice jer im je tako bilo najjednostavnije, ali tek nakon što je hrvatski narod u ratu pokazao snažnu volju i odlučnost za svojom državom.

Da nije bilo AVNOJ-a, komisija bi se vjerojatno pozvala ne neki drugi povijesni dokument, poput Sporazuma Cvetković-Maček ili bi jednostavno, kao u slučaju Republike Srpske, uz male korekcije prihvatili trenutno stanje na ratištu. Zar je u bilo kojem aktu Avnoja, u bilo kojoj preambuli Ustava iz 1974. ili u bilo kojem Titovom razmišljanju ikada i igdje spominjana Republika Srpska? Nije, a ipak je osnovana. Tako bi bilo i s Hrvatskom. Volja hrvatskog naroda za samostalnom državom bila je toliko jaka da bi ona u konačnosti na bilo koji način bila realizirana, sa ili bez Ustava iz 1974. godine.