U bivšoj državi Thompson bi bio obavezan na svakoj školskoj priredbi
Posebnost naše redakcije, i u tome mislim da smo jedinstveni u Istri, je da smo ideološki i politički izrazito šaroliki. Naše političke rasprave u redakcijskoj WhatsApp grupi ponekad su na rubu incidenta (nakon čega svejedno svi zajedno pijemo u Uliksu), a naši tekstovi i komentari (po broju autorskih komentara prednjačimo među istarskim medijima) nisu redakcijski unisoni, nepredvidljivi su, različiti i originalni.
Pa tako različito razmišljamo i pišemo o glazbi Marka Perkovića Thompsona. Nisam neki njegov obožavatelj, ali o njemu nemam ni negativno mišljenje poput nekih mojih kolega ili, što smo ovih dana vidjeli, nekih hrvatskih glazbenika i glazbenica.
Thompsonova glazba najbolji je izdanak Yu rocka u Hrvatskoj
Kao pripadnik generacije koja se glazbeno formirala u 80-im godinama prošlog stoljeća, čak mi i odgovara njegov glazbeni stil. Thompsonova glazba u ovom je trenutku najbolji izdanak Yu rocka u Hrvatskoj. Riječ je o tzv. pastirskom rocku (ovaj izraz prvi je upotrijebio glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak opisujući glazbu Bijelog dugmeta), a osim Gorana Bregovića, najpoznatiji predstavnik tog glazbenog pravca bio je Bora Đorđević.
Za pretpostaviti je da je mladi Marko Perković rado odlazio na koncerte Riblje Čorbe, Divljih Jagoda i Bijelog Dugmeta, bendova koji su najviše utjecali na njegov glazbeni stil. Njegov vokalni izričaj vrlo je sličan vokalima Bijelog Dugmeta, prije svega Alenu Islamoviću i Mladenu Vojčiću Tifi i kada bi Goran Bregović htio obnoviti Bijelo Dugme (ne samo zbog koncerata za brzu i laku zaradu kao prošlog ljeta) već u pravom stvaralačkom obliku, Marko Perković bio bi idealan četvrti pjevač (nakon Bebeka, Alena i Tife) Bijelog Dugmeta. Lako ga je zamisliti kako s onim svojim prepoznatljivim hrapavim glasom umjesto 'Lijepa li si' pjeva 'Lipe cvatu'.
Ako zanemarimo njegovu kičastu ikonografiju s mačevima i narodnim nošnjama, Thomspon je autor ili koautor nekih od najljepših pjesama novije hrvatske povijesti. 'Vjetre s dinare' i 'Lijepa li si' meni su među pet najdražih domoljubnih pjesama. Kao veliki nogometni navijač, koji Hrvatsku reprezentaciju pratim još od 1998. godine, s nostalgijom se sjećam vremena kada su utakmice Vatrenih započinjale s 'Lijepa li si' preko razglasa.
Također, „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“ jedna je od najemotivnijih ljubavnih pjesama u povijesti hrvatske pop i rock glazbe.
Što povezuje Marka Perkovića i Đorđa Balaševića?
I naposljetku, pjesma 'Ako ne znaš šta je bilo', koju su svjetski viceprvaci u rukometu odabrali za svoju himnu i koja je ušla u uži izbor za nominaciju u kategoriji za Pjesmu godine na ovogodišnjem Porinu. Prema njoj ću ipak biti malo kritičniji.
Pjesma ima dopadljiv ritam, ali stihovi su najobičniji trash. Osim što bode u oči riječ 'šta' u naslovu, umjesto hrvatskog 'što' ili stih 'zakletva barjaku da više ne važi' što je također bliže srpskom jeziku, tekst pjesme je autorova patetična žalopojka zbog toga što današnja mladež nema sentimenta prema ostavštini Domovinskog rata.
(…) Ako ne znaš šta je bilo nek' ti kaže Lika/ pitaj svaki kamen našeg grada Dubrovnika/ pitaj Zadar i Kotare, zide Šibenika/ ako ne znaš milo moje, upitaj heroje (…).
Ako ne znaš šta je bilo/ Je l' moguće da ste zaspali na straži/ zakletva barjaku da više ne važi/ je l' moguće da ste zavezali oči. I ne čujete tuđe korake u noći/ ti si rođen sine u vrijeme slobode/ rasti da je braniš kad ti stari ode (...).
Ovo je definitivno domoljubni kič, ali ni približno kao jedna po sadržaju vrlo slična pjesma Đorđa Balaševića iz vremena Jugoslavije. Stariji čitatelji sigurno se sjećaju njegove pjesme 'Računajte na nas' i njezinih još patetičnijih stihova:
(…) U ime svih nas iz pedeset i neke/ Za zakletvu Titu ja spevo sam stih/ Ne spominjem prošlost ni bitke daleke/ Jer rođen sam tek posle njih (…) Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok/ Jer slušamo ploče i sviramo rock/ Al’ negde u nama je bitaka plam/ I kažem vam šta dobro znam: Računajte na nas. (…)
Ovo Balaševićevo je stoput jadnije, a sjećam se da smo tu pjesmu morali pjevati na svakoj školskoj priredbi povodom značajnih državnih blagdana. Zamislite da Thomspon u svom hitu 'Ako ne znaš šta je bilo' umjesto o Domovinskom ratu pjeva u NOB-u, da umjesto o hrvatskim braniteljima pjeva o partizanima i eto ti još jedne pop pjesme koju bismo u ono vrijeme morali izvoditi po priredbama.