Na izbornom listiću dodao sam deveto ime i zaokružio ga
Od 1990. godine propustio sam samo jedne izbore – drugi krug predsjedničkih izbora 2009. godine. Na dan izbora bio sam u inozemstvu, a iskreno, bilo mi je i sasvim svejedno hoće li pobijediti Ivo Josipović ili Milan Bandić.
Na svim ostalim izborima, od lokalnih do EU parlamentarnih, redovito sam glasao i uvijek sam barem dva mjeseca unaprijed znao za koga ću glasati. Nikakva kampanja ni predizborno sučeljavanje nisu mi mogli promijeniti mišljenje.
Ovogodišnji predsjednički izbori bili su prvi izbori na kojima do zadnjeg trenutka nisam znao za koga bih glasao.
Dva muška favorita odmah sam prekrižio, a dvije žene, jedna s ljevice i jedna s desnog centra, bile su jedine među osam kandidata koje su mi donekle bile prihvatljive.
Zoran Milanović je verbalni nasilnik koji nema nikakve veze sa svijetom u kojem se ja krećem i družim. Kafanski rječnik, izolacionizam, koketiranje s krajnjom desnicom, negiranje pandemije i kukavički stav prema ratu u Ukrajini, nije moj svijet ni svjetonazor.
S druge strane smo imali Dragana Primorca s pogledom koji bi ubio i Chucka Norrisa, čiji su mi neki politički stavovi čak i bliski, ali ne mogu prihvatiti da sve poluge vlasti u državi budu u rukama jednog čovjeka. Iako je Andrej Plenković uvjerljivo najbolji i najuspješniji premijer u hrvatskoj povijesti i iako je njegov stil vladanja daleko od autokratskog načina kojim Aleksandar Vučić vlada Srbijom, držim da zbog, političkog zdravlja naše nacije, ovo treba biti posljednji Plenkovićev mandat na čelu hrvatske Vlade. U protivnom riskiramo da postanemo poput Srbije.
Ponavljam, iako osobno nemam neke veće zamjerke na Dragana Primorca, smatrao sam da ne bi bilo dobro da, uz svu vlast koju ima, Plenković dobije i svog čovjeka na Pantovčaku.
Ostale su mi, dakle, samo dvije žene kao mogući izbor za predsjednicu države. Ivana Kekin se sama diskvalificirala sa slučajem Jelavić u kojem se pokazala kao potpuno nedorasla političarka s djetinjastim reakcijama, a Marija Selak Raspudić mi je bila prihvatljiva do pred sam kraj kampanje kada je i ona zabrazdila u neka populistička razmišljanja i jeftina podilaženja glasačima.
Preostala četiri kandidata neću ni spominjati. Oni su nas čitavo vrijeme samo podsjećali kako je 10 tisuća potpisa za predsjedničku kandidaturu premalena brojka.
I tako sam izborni dan dočekao bez najmanje ideje za koga bih glasao. Mogao sam svoju dvojbu riješiti na vrlo jednostavan način, kao što je to učinilo više od polovice Hrvata, ostati kod kuće i uopće ne glasati.
A onda sam se sjetio Ivana Jakovčića, koji očito ima slična razmišljanja kao i ja. On je nedavno izjavio da će izaći na izbore, ali će prekrižiti svoj izborni listić.
Djelomično sam se složio s njim, glasanje je moje pravo i želim ga iskoristiti, pa sam odlučio da ću na svom izbornom listiću nadopisati deveto ime i zaokružiti ga.
Na putu do birališta još uvijek nisam imao ideju koga ću nadopisati. Mogao sam, kao što se to radilo do sada, dodati Batmana ili Spužvu Boba, ali onda sam se dosjetio jedne osobe, koja je jedina u posljednje vrijeme doprla do mog srca i za koju bih iskreno najradije da je na čelu naše države.
Nažalost, ne znam joj ime, jer nigdje nije objavljeno, pa sam na svom izbornom listiću dodao broj 9 i napisao 'Hrabra učiteljica iz OŠ Prečko', zaokružio ga, potom sam dvaput presavio svoj izborni listić i ubacio ga u glasačku kutiju.
