Šteta za Biterija. Mogao je biti velik, ali je nažalost ispao jako malen

"Nakon završetka istrage, a potom razgovora i dogovora s gradonačelnikom i kolegama s nezavisne liste odlučio sam, do okončanja procesa, staviti svoj mandat gradskog vijećnika u mirovanje", poručio je u petak poslijepodne Kristijan Biteri, pulski gradski vijećnik s liste Filipa Zoričića. Bio je to politički epilog tučnjave koja se u srijedu dogodila u Ulici Sergijevaca, o čemu su prošlog tjedna izvještavali i hrvatski nacionalni mediji.

Ako smo društvo koje teži nultoj stopi tolerancije prema bilo kakvom obliku nasilja, onda je razumljivo da je itekako vijest kada u nekoj tučnjavi sudjeluje potpredsjednik Gradskog vijeća sedmog po veličini grada u Hrvatskoj.

To je valjda svima jasno osim samom Biteriju. Njemu je trebalo čak 53 sata od objave na našem portalu o tučnjavi u kojoj je sudjelovao do njegove izjave da „mandat gradskog vijećnika stavlja u mirovanje“. Dakle, trebalo mu je više od dva dana da se očituje, da bi na kraju donio potpuno pogrešnu odluku, jer jedina ispravna odluka trebala je biti bezuvjetna ostavka, a ne nekakvo nedefinirano 'mirovanje mandata'.

Iz njegovog priopćenja može se iščitati da vjerojatno ni na to ne bi pristao da kolege s liste nisu na njega vršile pritisak jer im je sudjelovanjem u ovom incidentu očito postao preveliki teret. Njegova rečenica „nakon završetka istrage, a potom razgovora i dogovora s gradonačelnikom i kolegama s nezavisne liste“, znači samo to, da nikada ne bi podnio ostavku da se to od njega nije tražilo.

Ovdje moramo pojasniti da je mandat gradskog vijećnika neopoziv i da vijećnik ne može biti razriješen ukoliko sam ne podnese ostavku, što znači da je Biteri odstupio isključivo svojom voljom. Međutim, očito je da su ga kolege dugo nagovarale da to učini, čemu u prilog govori činjenica da mu je za očitovanje trebalo više od dva dana.

Žalosno je da ga je netko uopće trebao moliti da podnese ostavku ili stavi mandat na mirovanje, ali nažalost, Biteri tu uopće nije iznimka, jer se tako ponaša i većina hrvatskih političara.

Biteri je istog trenutka kada je naš portal prvi objavio vijest o tučnjavi u kojoj je aktivno sudjelovao (što je potvrdila i policija), trebao podnijeti neopozivu ostavku i javno se ispričati zbog sudjelovanja u incidentu. Neću napisati da se to može svakome dogoditi jer ja doista ne mogu zamisliti niti jednu situaciju u kojoj bih bio uvučen u neku tučnjavu. Za tučnjavu je uvijek potrebno dvoje i naši stari nisu bez veze izmislili uzrečicu da pametniji popušta. Za nasilje jednostavno nema opravdanja. Na nasilje se ne odgovara nasiljem i stoga je bespredmetno raspravljati o tome tko je više kriv ili tko je prvi počeo. Potpuno je nevažno kako će završiti ovaj proces, pamti se samo da je potpredsjednik Gradskog vijeća Pule sudjelovao u tučnjavi i zbog toga mora snositi odgovornost.

To, naravno, ne vrijedi samo za Kristijana Biterija, nego i za gradonačelnika Rovinja Marka Paliagu i sve ostale javne osobe koje su zatečene u bilo kakvom obliku fizičkog nasilja.

Umjesto što se nespretno pravdao da ni Paliaga nije podnio ostavku, Biteri je propustio fantastičnu priliku da ovaj incident, ako ga već nije mogao izbjeći, iskoristi u svoju korist. Mogao je odmah (a ne nakon dvodnevnog nagovaranja) podnijeti ostavku, javno se ispričati i pokazati da je drugačiji od IDS-a.

Ponavljam, ja osobno nemam razumijevanja za nasilje, ali siguran sam da postoji popriličan broj građana sličnog temperamenta i praga tolerancije poput Biterija, koji bi tada stali na njegovu stranu te ostavku i ispriku honorirali već na idućim izborima. Šteta za njega, mogao je biti velik, ali je nažalost ispao jako malen.