Kako su Hrvati umjesto domaćih na prijevaru morali jesti zloglasna njemačka jaja
Većina hrvatskih medija jučer je izvijestila u slučaju farme nesilica proizvodno-trgovačkog obrta 'Šimun' iz Paga, koja je njemačka jaja prodavala kao hrvatska.
Prema navodima platforme 'Halo, inspektore', koju je pokrenuo Europski centar izvrsnosti potrošača, u Zadarskoj i Ličko-senjskoj županiji pojavila su se jaja čudnih oznaka. Na pakiranju od 10 svježih jaja, s fotografijom Paga iz zraka, pisalo je kako su to „jaja proizvedena u hrvatskoj farmi gdje je upravljanje sustavom u skladu s HACCP-om“. Logično, samim tim kao zemlja podrijetla navedena je - Hrvatska. No, neki su inozemni i domaći (bolje educirani) kupci na jajima prepoznali dio oznake sa slovima DE koja se odnosi na jaja iz Njemačke.
O svemu je obaviješten i Državni inspektorat koji je promptno reagirao, a vlasnik farme opravdavao se da uz jaja iz svoje proizvodnje, zbog veće potražnje u ljetnim mjesecima, dio namiruje iz uvoza, Međutim, imali su samo kutije namijenjene jajima iz vlastite proizvodnje, pa su i njemačka jaja pakirali u njih.
Nekoliko dana ranije ista je platforma objavila da se u Plodinama prodaju Neretvanske mandarine, ali iz Egipta. Poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata obavila je inspekcijske nadzore kod samog proizvođača i u Plodinama, te je utvrđeno da je prilikom ispisivanja oznake, odnosno naljepnice s podacima došlo do pogreške, pri čemu je na naljepnici napisano da je zemlja podrijetla Egipat, umjesto Republika Hrvatska.
Ova dva slučaja, jedan u kojem su potrošači svjesno prevareni i drugi u kojem je došlo do greške kod etiketiranja, pokazuju koliko su građani osjetljivi na to kakve prehrambene proizvode kupuju.
I to je u redu. Ali ono što mene oduvijek fascinira je to prevladavajuće uvjerenje među Hrvatima kako je domaća proizvodnja hrane maltene najsuperiornija na svijetu.
I dok je kod tehnike, odjeće, obuće, keramičkih pločica ili sanitarije gotovo bogohulno kupovati domaće proizvode, kada je pak riječ o prehrani, dvije riječi postale su najveća uvreda i psovka. Pogađate, riječ je o sintagmi - 'iz uvoza'.
Kada je neka hrana 'iz uvoza' u hrvatskom kolektivnom imaginariju to je odrednica za nezdravo i nekvalitetno, gotovo otrovno.
Mogu zamisliti koji šok su doživjeli pojedini žitelji Zadarske i Ličko-senjske županije kada su shvatili da umjesto hrvatskih veselih i razigranih jedu stroga i uniformirana njemačka jaja. Barem desetorica su se morala ispovraćati nakon toga, a savjesnije mame svoju su djecu nakon konzumiranja tog zloglasnog njemačkog jajeta odvele na pregled kod obiteljskog pedijatra.
Uoči jednog Uskrsa svi su se zgražavali da Lidl prodaje janjetinu uvezenu iz Rumunjske. To je za neke ljude bilo toliko šokantno, da bi netko neinformiran pomislio da u Rumunjskoj janjce ne uzgajaju nego ih printaju na 3D printeru.
Najrigidniji su ljubitelji meda. Jer nema tih cvjetova u Europi na kojima pčele mogu sakupiti tako kvalitetan nektar kao na hrvatskim livadama. Sve te neuke češke, austrijske ili grčke pčele trebale bi dolaziti na obuku kod hrvatskih pčela.
Da me ne biste krivo shvatili, zbog svog geografskog položaja naša zemlja ima niz vrhunskih prehrambenih proizvoda, koji su posebno cijenjeni upravo zbog svog geografskog porijekla, ali da je baš sve 'iz uvoza' patvoreno, nezdravo ili manje kvalitetno od domaće proizvodnje nikada se neću složiti.