Kamik na kunfinu istarskih šuma

11.02.2024 - 17:59
Kamik na kunfinu istarskih šuma

Odlučio sam svoju rubriku posvetiti i svim onim zaljubljenicima u zavičajnu povijest koji svoja istraživanja započinju jednostavnim internetskim traženjem – ubacivanjem ključnih riječi u tražilice.

Koliko puta ste bili oduševljeni činjenicom da je neko lijepo izdanje digitalizirano i objavljeno u PDF izdanju?

Jedna takvo je monografija – zbornik radova "Kamik na kunfinu: granične oznake u istarskim šumama" iz 2013. godine u izdanju Arheološkog muzeja Istre, urednice Tatjane Bradare. Kao i mnoga druga izdanja AMI-ja, i ovo je višejezično, u ovome konkretnom slučaju tekst na hrvatskome jeziku prati i talijanski prijevod.

Monografija je plod multidisciplinarnog istraživačkog rada na nepoznatom kulturnom nasljeđu istarskog poluotoka – kamenim graničnim oznakama u šumama iz razdoblja mletačke i austrijske uprave. Ova neuobičajena tematika povezuje povijest prirodnog zavičaja (tzv. „ekohistorija“), arheologiju i povijest određenoga razdoblja koje je na osobit način obilježilo istarski poluotok.

Povjesničar Slaven Bertoša napisao je povijesni pregled šest istarskih šuma uključenih u istraživanje. To su Motovunska šuma u dolini rijeke Mirne, Kornerija istočno od Buja, Kontija sjeverno od Limskog zaljeva, Vidorno jugozapadno od Baderne, te Šijansku šumu i Ližnjemoro kraj Pule. Naime, uz naglasak na doba kada je veliki dio Istre bio pod Venecijom, Bertošino istraživanje govori o brizi koju je ta država vodila o opskrbi drvom iz istarskih šuma radi drva kao strateškog dobra na mornaricu orijentirane Republike sv. Marka.

Pod Venecijom su, naime, postojala posebna državna tijela koja su vodila brigu o drvu i izdavala niz odredbi koje su za cilj imale racionalno korištenje istarskih šuma. Sjetimo se samo natpisa iz mletačkoga razdoblja pri dnu desnog dijela pročelja Komunalne palače u Puli u kojem se naglašava zabrana ilegalne sječe i pašnje stoke („negli boschi di publica raggione - Magran sotto Sissan - quanque sotto Mormoran - Caval sotto Carnizza - siano prohibiti il taglio ed il pascolo“). U sklopu tih poteza došlo je do obilježavanja šuma graničnim kamenim oznakama, kao i njihovoga katastiranja. Na Bertošino istraživanje naslanja se Christian Gallo, koji sa stručno šumarskog aspekta, ističe i vegetacijsku posebnost svake od ranije navedenih istarskih šuma. Naravno da je svaka od njih bila, i dalje je, bogata različitim vrstama drveća.

Glavni dio monografije čini opsežan katalog nalaza kojega su sastavili Nenad Kuzmanović i Tatjana Bradara i u njemu su unesene fotografije i osnovni podaci o 441 graničnom kamenu dokumentiranome u ovom arheološkom istraživanju. Uz fotografiju svakoga graničnog kamena priloženi su osnovni podaci o njegovom izgledu (eventualnim simbolima ili tekstu koji je u njega uklesan), materijalu (uglavnom je bila riječ o vapnencu) i njegove dimenzije u centimetrima. Istraživanja u istarskim šumama bazirana su na kartama planova gospodarenja šumskim dobrom sastavljenim u razdoblju talijanske uprave između dva svjetska rata na kojima se nalaze i lokacije pojedinih graničnih kamenja. Katalog obuhvaća graničnike iz mletačkoga i austrijskog razdoblja, prepoznatljivim po modernijem izgledu i po tipiziranim dimenzijama, s uklesanom karakterističnom kraticom K.K. (carsko - kraljevsko).

Digitalizirano izdanje moguće je listati na ovoj poveznici

Tweet