Nakon prvog kina, u Pulu su vrlo brzo došle i predstave 'samo za muškarce'
Kinematograf su 1895. godine osmislili Francuzi Louis i Auguste Lumière, nadograđujući prethodne izume. Za razliku od kinetoskopa američkog izumitelja Thomasa Edisona, namijenjenog individualnom gledanju pokretnih slika, kinematograf je omogućavao projekcije za veću publiku. Uređaj je bio lagan i prenosiv, što ga je činilo praktičnijim od tadašnjih konkurenata. Prva javna projekcija održana je 28. prosinca 1895. u Parizu, gdje su prikazani kratki filmovi poput Izlaska radnika iz tvornice. Taj se događaj smatra početkom kinematografije.
Projekcije filmova ubrzo su se proširile Europom, a u Pulu su stigle već sljedeće godine! O dolasku kinematografske tehnologije u Pulu pisao je Miodrag Kalčić u članku objavljenom u Histriji – godišnjaku Istarskog povijesnog društva, kojeg možete pronaći na poveznici.
Dana 21. studenog 1896. u pulsko je kazalište Ciscutti doveden kinematograf. Tehnologiju prikazivanja "pokretnih slika" donio je Angelo Curiel, entuzijast iz Trsta i vlasnik putujućeg kinematografa. Kako piše Kalčić, radilo se o predavanju praćenom projekcijama koje nije ispunilo velika očekivanja, zbog čega je bilo "nagrađeno" zvižducima pulske publike. Unatoč Curielovu neuspjehu, kazalište Ciscutti u budućnosti će ugostiti uspješnije filmske projekcije.
Nekoliko mjeseci kasnije, u veljači 1897., u tadašnju pivnicu Silberegger na poljani Šijanske šume ("Kaiserwald") ekipa iz Beča predvođena Georgom Henglom donosi kronofotograf, projekcijski uređaj patentiran od strane Leona Gaumonta. Kronofotograf je uzastopnim prikazivanjem snimljenih fotografija dočaravao kretanje. Za razliku od kazališnog pokušaja, ove projekcije, koje su imale smisao kratkih skečeva, bile su uspješne. Dolazak putujućih kinematografa, većinom iz Trsta, uskoro postaje redovita pojava i popularna razonoda u Puli.
U proljeće 1906. u Pulu se vraća Tršćanin Curiel i otvara "Salu Edison" na Portarati, na uglu s glavnom prometnicom (Via Giulia). Iako je najavljena kao stalni kinematograf, Sala Edison prestaje s radom nakon nešto više od mjesec dana. Dana 3. lipnja iste godine, tršćanski trgovac Giovanni Tominz otvara kinematograf "Internazionale" u drvenoj baraci pored pulske tržnice, koji također radi nešto više od mjesec dana. Već 16. srpnja u prostoriji na Portarati, gdje je kratkotrajno djelovao "Edison", useljava se kino "Excelsior", koje 1908. mijenja naziv u "Minerva".
Godine 1914. u Puli djeluje više stalnih kina, uključujući "Leopoldo", "Eden", novo kino "Edison" u Ulici Sergijevaca te "Ideal" na pulskim Giardinima.
Zanimljiva je pojava "crnih večeri" (serate nere) u pulskim kinima, koje su podrazumijevale prikazivanje pornografskog sadržaja "samo za mušku klijentelu". Kalčićevo istraživanje otkrilo je da se prva takva projekcija dogodila 17. prosinca 1898., kada je Johann Bläser iz Njemačke doveo putujući kinematograf i postavio ga u improvizirani šator u Carrarinoj ulici. Najava u tadašnjim novinama glasila je: "U 8 sati navečer predstava je rezervirana isključivo za muškarce. Cijena ulaznice: 30 novčića."