Foto Nekoliko zanimljivih priča s Gradskog groblja u Puli
Beati i morti che muoiono nel Signore („Blaženi umrli koji umiru u Gospodinu“) natpis je na ulazu u pulsko groblje još iz 1867. godine: riječ je o biblijskome stihu iz knjige Apokalipse u XIV poglavlju. Naravno da sam prilikom posjete groblju Monte Giro za nedavne blagdane prošetao njegovim starim dijelom i razmišljao o nekim pulskim ljudima u njemu pokopanim iz, ajmo ih tako nazvati, prethodnih vremena. U oko mi je, radi zanimljivih priča, upalo nekoliko zanimljivih grobnica. U foto galeriji možete pogledati detalji s nadgrobnih spomenika spomenutih u nastavku teksta.
Na pulskom gradskom groblju nalazi se zajednička grobnica trojice muškaraca, preminulih u austrijskim logorima za političke internirce tijekom Prvog svjetskog rata. Logori u kojima su boravili zvali su se Sitzendorf i Oberhollabrunn, i ne treba ih miješati s logorima za evakuirane civile iz južne Istre u istom razdoblju. U grobnici su pokopani Fortunato Dorigo, Antonio Sinsich i Mario Zanetti. Njihova tijela vraćena su iz Austrije u Pulu 1926. godine. Prepolovljeni grb, uz boje grba Pule, vjerojatno je sadržavao fašistički simbol (fascio) ili talijansku trobojnicu. Nakon što je Italija ušla u rat, austrijske su vlasti deportirale u ove logore lokalne stanovnike poznate po iredentističkom političkom aktivizmu. Natpis na grobnici glasi: "Krivi zbog velike ljubavi prema domovini, platili su smrću u austrijskim koncentracijskim logorima za svoju vjeru u talijansku slobodu."
Pomorac Matteo Illich-Fano, star 28 godina, nije pokopan u obiteljskoj grobnici, već je naveden kao nestao u Atlantskom oceanu 1925. godine. Detalji o njegovom nestanku nisu pronađeni. Na pulskom groblju nalazi se i nekoliko pokopanih avijatičara iz istoga razdoblja.
Giuseppe Erman, 21-godišnjak, naveden je kao poginuo u Libiji 1931. godine, tijekom završetka talijanske vojne operacije protiv pobunjenika u sjevernoafričkoj koloniji, koje je predvodio Omar el-Muktar. Ovaj malo poznat događaj XX stoljeća uključivao je i Istrijane, podanike talijanskog kralja.
Italia Zocchi i njezina 17-godišnja kći Violetta pokopane su zajedno, povezane tragičnim događajem. Dana 7. lipnja 1936. godine, na pulskoj Portarati, vojni topovski tegljač prevrnuo se tijekom mimohoda na okupljeno mnoštvo. Poginulo je sedam osoba, a tridesetak je ozlijeđeno. Italia Zocchi preminula je u bolnici sedam dana nakon gubitka kćeri. Pored njihovog groba pokopane su i ostale žrtve te tragedije.
Nadgrobni spomenik u obliku obeliska nosi ime Giuseppe Bombiga, poručnika talijanskih bersaljera. Poginuo je 8. travnja 1939. u Skadru, u Albaniji. Italija je tog proljeća, u prologu Drugoga svjetskog rata, u kratkoj invaziji okupirala Albaniju, kao "odgovor" na poteze njemačkog saveznika koji je nedugo prije toga preuzeo Austriju i Češku.
Naslovnu sliku ustupio mi je moj prijatelj Stanko Guštin i radi se o razglednici s motivom groblja. Zašto su takvu razglednicu radili, ne znam. Inače, detaljan pregled svih grobnica u starome dijelu pulskoga gradskog groblja napisao je Raul Marsetič u knjizi 'Il cimitero civico di Monte Ghiro a Pola. Simbolo dell’identità cittadina e luogo di memoria 1846.-1947.' ('Gradsko groblje Monte Ghiro u Puli. Simbol gradskoga identiteta i mjesto sjećanja, 1846.-1847.'). Knjigu u pdf formatu možete pogledati na ovoj poveznici.
S povijesnog i kulturnog aspekta, vjerujem da je gradsko groblje jednako vrijedno kao i Mornaričko, smješteno na drugom kraju grada. Ovim putem pozivam povjesničare, studente ili samostalne istraživače da dokumentiraju sve nadgrobne fotografije na grobnicama. Radi se o kulturnom i povijesnom blagu koje nepovratno propada pod utjecajem vremena, a nije obuhvaćeno u ranije spomenutoj, već opsežnoj knjizi.
