'Mali' istarski antifašisti
Kada sam prije nekih jedanaest godina prvi puta posjetio Državni arhiv u Pazinu radi skupljanja povijesnih izvora za moj diplomski rad koji se ticao određenih događaja u 1935. godini u Istri, malim digitalnim fotoaparatom napravio sam snimke gotovo čitave jedne kutije fonda Prefektura Istre u Puli (HR-DAPA-55). Radi se o državno-administrativnim i policijskim izvještajima tadašnjeg fašističkog režima u Istri u sastavu Italije. Dio dokumenata, koji nije ušao u moje tadašnje istraživanje, obiluje sitnim crticama koje možemo uvrstiti u širu sliku represije tadašnjih vlasti nad stanovništvom.
Nazvao sam ovaj članak „Mali istarski antifašisti“ jer govori o malim otporima istarskih pojedinaca, bilo Hrvata, Slovenaca ili Talijana Istre, spram postojećeg režima i njegovih zakonskih odredbi koji su na različite načine uskraćivali građanske slobode. Nije ovo tekst o već dobro istraženoj temi istarskog antifašizma. Naprotiv, govori o razdoblju kada je fašizam, možemo reći, bio na vrhuncu svoje moći, a dijelovi stanovništva se nisu libili na ovaj ili onaj način pokazivati svoj prkos, unatoč sigurnim mogućnostima represalija nad njima. Tada nije bilo onoga pravoga otpora kojega poznajemo kada pomislimo na riječ „antifašizam“.
Dana 8. ožujka 1935., u Kanfanaru, konspirativno pjevanje i uzvikivanje na hrvatskom jeziku uposlilo je agente lokalne postrojbe Carabiniera. Podsjećam, javno korištenje hrvatskog jezika bilo je kažnjivo pod fašizmom. Uhićena su dva 28-godišnja seljaka, Antonio Dobrovich i Simone Gallo zbog „zločina“ koji se navodno dogodio tri mjeseca ranije. Prijevod policijskog izvještaja glasi ovako: „Dvojac je priznao da je jedne večeri u prosincu 1934. u domu Dobrovicha, uz prisustvo još četiri osobe, nakon pića i kartanja otpjevao jugoslavensku himnu Naprei zastave slave, ljubavnu pjesmu Draga miska moia, uz uzvike Zivio la Russia, Zivio la Jugoslavia i Zivio la repubblica“. Pustio sam i istaknuo u izvornom obliku one dijelove koji su komična talijanska transliteracija u originalu.
Prema izvještaju karabinjerske postrojbe u Buzetu, 19. ožujka 1935. dogodio se niz interesantanih događaja u koje je bio uključen jedan pripadnik fašističkih crnokošuljaša, stanoviti Francesco Finderle. Najprije je, u 19 sati navečer, na obližnjoj željezničkoj postaji, spomenuti crnokošuljaš u lokalnoj gostionici naišao na 37-godišnjeg Antonia Cumara koji je pjevao na njemačkome jeziku. Kada mu je Finderle naredio da pjeva na talijanskom, Cumar je odgovorio uzvicima protiv fašizma. Radi toga Cumar je sljedećeg dana bio uhićen. Iste večeri u 23 sata u prodavaonici Enrica Ciecha održavala se nedozvoljena zabava na koju je upao crnokošuljaš Finderle. Na zabavi je bio veći broj mladića koji su pjevali na slovenskom jeziku. Kada im je crnokošuljaš Finderle naredio da prestanu pjevati, grupa se okomila na njega i prebila ga. Zbog ovoga događaja četvorica mladića, Angelo Ritossa (24 godina), Giuseppe Ritossa (21 godina), Giovanni Podrecca (21 godine) i Antonio Rumen (26 godina) osuđeni su na devet mjeseci zatvora.
Ljudi su često svoje frustracije fašističkim režimom ispoljavali upućivanjem pogrdnih komentara vođi fašizma Benitu Mussoliniju. To se nastavljalo događati unatoč postojanju zakona iz 1925., koji je uvrede upućene šefu vlade Italije kažnjavao sa šest mjeseci do pet godina zatvorske rekluzije ili, u najmanju ruku, mogao je dovesti do prisilnog ispijanja ricinusovog ulja. Navečer 23. veljače 1935. karabinjeri su u pulskom kvartu Kaštanjer uhitili 17-godišnjeg drvodjelca Alda Crivicija radi „uvreda na račun Šefa vlade“. Identičan se razlog navodi za uhićenje 29-godišnjeg Antonia Radossija 15. prosinca iste godine u Rovinju.
Valja napomenuti da su sva osobna imena i prezimena spomenuta u ovome članku u talijanskoj verziji, kako stoji u originalu u dokumentima, i kako je u Istri zakonski odredio tadašnji fašistički režim. Kako vidite, nisam pokušavao mijenjati u hrvatske inačice, a razlog tomu je mogućnost pogreške.