'Schrödingerova' pomorska bitka kod Savudrije 1177. godine
Prije nego što krenem na temu, moram reći da me nedavno zaustavio jedan građanin u jednoj trgovini na Verudi u Puli. Prepoznao me kao autora ovih kolumni, i pitao mogu li napisati nešto o srednjem vijeku. Odgovorio sam mu potvrdno, i ovim putem moram naglasiti kako je ova kolumna interaktivna – ako me sretnete, slobodno komentirajte i predlažite! Nekoliko je tema već bilo temeljeno na upitima mojih poznanika.
Dakle, idemo u „duboki“ srednji vijek. Prema dostupnoj ali i danas već opskurnoj literaturi, more u okolici Istre, točnije oko rta Savudrija, bilo je poprištem jedne pomorske bitke 1177. godine. Bitka se odvila između mletačke (Venecija) flote i flote vjerne vladaru Svetoga Rimskoga Carstva popunjene galijama pizanske (Pisa) i genoveške (Genova) mornarice.
Kontekst bitke bi bio rat Lombardske lige sjevernih talijanskih gradova protiv legendarnog svetog rimskog cara i kasnije poznatog križara Fridrika I. Barbarosse, odnosno želja sjevernih talijanskih komuna da se odmaknu od carske hegemonije. Sukob je ušao u povijest kao rat Gvelfa (saveznika Papinstva) i Gibelina (saveznika Carstva) i ima korijenje u tzv. „borbi za investituru“ između crkvene i svjetovne vlasti. Godine 1176., bitka kod Legnana ušla je u povijest kao poraz i veliko poniženje cara od strane udruženih snaga talijanskih komuna. Bitku je, govorilo se, odlučilo „tajno super-oružje“ – karocij (Carroccio), velika zaprežna kola sa grbovima i simbolima talijanskih gradova i visokim, vidljivim križem. Barbarossa se 1177. sastao u Veneciji s papom Aleksandrom III. (po kojemu nosi ime grad Alessandria u Pijemontu) i dogovorio primirje.
E sad, nekoliko mjeseci prije toga sastanka navodno se dogodio taj „Legnano na Jadranu“. O njemu, između ostalih, piše istarski povjesničar Bernardo Benussi u svojoj knjizi o istarskome srednjovjekovlju iz 1897. godine. Barbarossa je Veneciji zaprijetio da prekine savezništvo sa Lombarskom ligom i, ne dobivši pozitivan odgovor, zapovjedio je slanje ranije spomenute pomorske ekspedicije protiv Grada na Laguni. Carskom flotom od 75 galija komandirao je carev sin Oton, a venecijanska flota sastojala se od 30 galija, od kojih su mnoge bile prilog istarskih gradova, uključujući i Pule. Do bitke je došlo na visini rta Savudrija, a brodovi Venecije su, navodno, čekali u zasjedi u Piranskom zaljevu (Savudrijskoj vali) carsku flotu koja je uz istarsku obalu navigirala prema sjeveru. Nakon šest sati borbi, Venecijanci, „potpomognuti blagonaklonim vjetrom, porazili su protivnika, zaplijenili 48 lađa i zarobili princa Otona“.
Pomalo čudno, s obzirom da se rođenje Otona, budućeg Burgundskog vojvodu, datira tek na oko 1167. – 1170., što ga čini malim dječakom predvodnikom ozbiljne flote. Neki su u talijanskom nazivu Savudrije, Salvore, pronašli korijen „Salvo Re“ (Spašen kralj) i pričali da je Oton (princ, a ne kralj!) tobože pronašao utočište na kopnu tijekom poraza njegove flote. Doista, već i Bernardo Benussi u svom tekstu naglašava kako su mnogi prije njega sumnjali u činjenicu da je do bitke kod Savudrije uopće došlo. Benussi te tvrdnje odbacuje činjenicom da je o toj bitci pisao dužd i „cijenjeni pisac“ Andrea Dandolo („igitur contra Ottonem imperatori filium venientem cum galeis septuaginta quinque profiscienti Sebastiano Ziano Venetiarum Duci cum galeis non amplius XXX“). Pismeni državnik Venecije sredinom XIV. stoljeća, dakle, pisao je o navodnome događaju koji se zbio sto i pedeset godina prije.
Tekst prati dio zidne slike koja prikazuje navodnu bitku, a nalazi se unutar Gradske palače, danas Gradskog muzeja u Sieni. Autor je Spinello Aretino, poč. XV. stoljeća. Pogledajte čitavu sliku na linku.
Kada se govori o legendama i događajima navodne istinitosti u prošlosti, pobornik sam „istina je negdje na pola puta“ metode. Možda je do susreta dviju floti došlo, ali ne nužno i velike bitke i, pogotovo, zarobljavanja carevog sina. Koga zanima više o ovom legendarnom razdoblju srednjega vijeka, talijanski pisac Umberto Eco napisao je knjigu Baudolino smješteno upravo u vrijeme cara Fridrika Barbarosse. Ne samo to – tema knjige su baš izmišljotine i legende iznikle u srednjemu vijeku. Mnoge od njih ušle su u naivne romantičarske i prednacionalne historiografije, a i danas ih prenose samouvjereni „kafanski“ sveznalci.