Povijest hvalisanja, ili 'djela režima u Istri'

Tijekom svojih dvadesetak godina vlasti u Istri, talijanski fašistički režim započeo je i dovršavao mnoge javne radove na području Istre. Kada govorimo o Istri u tome razdoblju, riječ je o Istarskoj provinciji sa sjedištem u Puli. Sjeverne administrativne granice te Provincije sezale su od Muggie (Milja), preko Ćićarije, Učke do Plomina, a uključivala je i otoke Cres i Lošinj. Neki od tih graditeljskih postignuća unutar tih gabarita doista su civilizacijski impresivni: primjerice, Istarski vodovod ili isušivanje malaričnogenih voda stajaćica. Pitka je voda tada po prvi puta došla u središta velikog broja istarskih naselja. Tu su, također, starački domovi, vrtići, škole, dječje ljetne kolonije i slični socijalno bliski sadržaji. Ne treba zaboraviti niti nova naselja Rašu ili Podlabin, o kojemu smo već pisali.

S druge strane, fašistički je režim gradio i puku neka manje zanimljiva djela. Primjerice, svako je veće naselje dobivalo arhitektonski dotjeranu stranačku filijalu fašističke stranke (Casa del Fascio) ili neki spomenik koji ne bi baš sjeo lokalcima. Tako se za statuu imperatoru Augustu iz 1935. pred pulskom Arenom sarkastično govorilo „ti koji imaš željezni trbuh, jedi ti ovaj tvrdi i crni kruh“ (ti che ti ga el stomigo de fero, magna ti sto pan duro e nero).

Od tih „djela režima“ (Opere del Regime – da, vlast je tada samu sebe oslovljavala s „režim“) radio se strašan „hype“. Tiskovine su jedanput godišnje davali jedan rezime s taksativnim popisom graditeljskih postignuća, utrošenih novaca i uloženih radnih sati. Svečane su bile inauguracije novih zgrada, uz prisustvo svih tadašnjih vodećih lokalnih političkih ličnosti, i pokojih „gostujućih“ iz talijanskog centra vlasti. Mussolini je jednom bio u Raši, ali u Pulu nije dolazio od 1920. i navodne šamarčine koju je tada dobio. Oreste Cimoroni, prefekt Istarske provincije od 1933. do 1939., dao je izdati prigodnu publikaciju Opere del regime in Istria nel quinquennio 1933-1937 (Djela režima u Istri u petogodištu 1933-1937) kako bi u vječnost odaslao svoju administraciju nad Istrom.

Službeno se takva prezentacija radila na datum 28. listopada, kada se obilježavala godišnjica uspona fašizma na vlast, tzv. „Marša na Rim“. Prema fašističkome kalendaru, taj je datum označavao i novu godinu „fašističke ere“ pa je, primjerice, 28. listopada 1939. godine otvorena XVIII. godina. Pogledajmo što tadašnji istarski list piše o javnim radovima za taj datum:

* Djelomično građevinsko i higijensko-sanitarno uređenje hotelskog kompleksa na Velom Brijunu. Dodana je nova termička centrala, sanitarni i električni sustavi te je započeta izgradnja novog hotela (nikada dovršenog zbog nastupajućeg rata);
* Casa del Fascio (filijala fašističke stranke) u Kopru;
* Dodan jedan paviljon u kompleksu dječje ljetne kolonije na poluotoku Stoja u Puli;
* Proširenje Doma fašističke omladine u Puli (kasniji Dom braće Ribar);
* Pošumljavanje dolina Mirne, Krapna i Raše;
* Vojarna podmorničara na otoku Uljanik u Puli;
* Obalna cesta Koper – Portorož;
* Vodovodni sustav u Poreču i Pazinu;
* Dovršavanje protu-tuberkuloznog centra u Puli;
* Školska zgrada u Pustima kod Savičente;
* Rekonstrukcija bivše vojne ceste Pula – Fažana (krak skretanje za Puntiželu – Veli Vrh);
* Cesta Cres – Nerezine;
* Uređenje zgrade učeničkog doma u Pazinu.

Podsjećam, fašističkom režimu nije bila potrebna predizborna reklama, jer izbora nije niti bilo. Ipak, politika konsenzusa je nešto drugo i zahtijevala je stalnu, konstantnu povezanost režima i naroda. S druge strane, sadašnji vlastodršci neka znaju da njihovi sažetci postignutog unutar određenog semestra ili sezone nisu ništa novo pod vedrim nebom Istre, koliko god tu razliku činili spektakularni snimci iz dronova. Izgradnja i održavanje cesta i ostale komunalne infrastrukture je njihova radna dužnost, a nipošto predizborna reklama. Ostavimo modus operandi prošlih režima u XX. stoljeću.