Stiže Nova godina, a odlazi stara...

I dok se Nova godina polako primiče i već za nekoliko sati kuca na vratima, svi se trude podvući crtu pod ovu Staru, sada već dotrajalu i prošlu 2017. godinu. Nekom je bila dobra, nekome loša. Netko se u njoj proslavio, netko osramotio. Netko se obogatio, a netko osiromašio. Netko ju je proživio punim plućima, a netko ju je tek preživio.

No, ima i onih kojima je svaka godina sjajna, briljantna, toliko dobra, da bolja ne može biti! Naravno, to su naši dragi i pošteni političari koji neumorno rade za naše opće dobro i boljitak svih nas. Za političare u Hrvatskoj uglavnom sve znamo, a evo kako je to kod nas u nekadašnjoj rimskoj provinciji Pietas Julija iliti današnjoj Puli.

Stari dobri Miletić i nova politička zvjezdica Cvek

Gradonačelnik Pule, Boris Miletić, kojeg je proljetos na izborima podržalo 9740 glasača, od 50.360 birača upisanih u biračke spiskove i dalje je čeličnom rukom Velikog Vođe i blagim pogledom krotkog Bambija vladao Pulom proteklih 365 dana. Završio je konačno izgradnju Trga Kralja Tomislava na Verudi, produžio je izgradnju zaobilaznice sa pripadajuća dva kružna toka i započeo je sa gradnjom gradskog bazena. Probušio je i popločio prolaz Svetog Teodora ka moru i ACI marini i uredio kamenim stepenicama  De Villeov uspon prema Kaštelu. Nije obnovio Kandlerovu ulicu, nije preuredio Rivu, nije sanirao klepećuće šahtove na Bulevaru, nije uredio kupališta Valkane i Stoja, a nije ni oprao šporki zid na zgradi pulskog „Vodovoda“. Pa ipak, naš se domaći ćovik i amiko Boris Miletić aka Bambi, poput iskusnog nogometnog trenera Jose Mourinha potrudio da sve u klubu funkcionira u najboljem redu, mada je svoju momčad popunio donekle izraubanim i nevještim igračima. Ali u domaćoj ligi, u kojoj je on prvak već 12 godina i sa lošim igračima očito je lako biti lokalni šampion!

Međutim, prava politička zvjezdica IDS-a i „Gradska osoba godine“ u Puli svakako je dogradonačelnik i predsjednik pulskog IDS-a Robert Cvek. Nekadašnji uspješni distributer piva, a danas ambiciozni političar i persona u usponu. Vjeran svom stranačkom i gradskom šefu Miletiću, baš poput legendarnog psa Hachika svom nesretno preminulom japanskom profesoru, Cvek se nametnuo kao dobar gradski dečko koji dobrovoljno poput gromobrana, prima različite visoke i niske udarce protiv svog nadređenog! Ali i osebujna ličnost koja se pojavljuje svugdje na ulicama Pule, kao da iskače iz paštete ili popularne padele s fritajom! Ogromnom energijom, marljivošću poput najvećeg mrava iz pjesme pokojnog pjesnika Boška Obradovića i Atomskog skloništa, velikom upornošću i nevjerojatnom ambicioznošću, Robert je Cvek u potpunosti opravdao povjerenje i očekivanja Borisa Miletića. A koji je proljetos na predsjedništvu IDS-a, kako tvrde nazočni tom događaju, maltene na koljenima, poniznim glasom i cvilećim tonom, molio članove tog tijela da za dogradonačelnika Pule izaberu baš njegovog vjernog stranačkog druga i humanistu Roberta Cveka.

Pulska oporba bez boje, okusa i mirisa

Što se pak oporbe u Puli tiče, a šta o njima u protekloj godini suvislo reći? Skup raznorodnih stranaka i mlitavih pojedinaca bez okusa, boje i mirisa. Umjesto da poput uragana pušu vladajućem IDS-u za vratom, članovi bezličnog pulskog SDP-a hibernirali su proteklu godinu i potkraj nje na jedvite su jade pronašli novu nasljednicu dosadašnjeg predsjednika i bivšeg prvog  „Lutrijaša Hrvatske“ Danijela Ferića. Nova šefica pulskog SDP-a naočita je doktorica Sanja Radulović, a šta će ona učiniti u narednom razdoblju u svom mandatu teško je predvidjeti. Hoće li netko u Puli uopće shvatiti i prepoznati da i ovdje SDP postoji – ostaje nam tek da vidimo!

Ništa bolji, a ni uspješniji, nije ni anemični pulski HDZ. Umjesto da se pozabavi ozbiljnim problemima u Puli kojih ima napretek, HDZ je preko svog glasnogovornika Petra Ćurića, inače profesionalnog bubnjara, alergično lupao u činele fiks ideje da se jednoga dana otvori „Muzej rock and rola“ u Puli. Što je svakako lijepa ideja, ali za neka buduća, vesela i sretnija vremena 22. stoljeća. A da pritom očito nitko od njih u pulskoj ispostavi stranke pojma nema da je ovdje u Puli nemoguće otvoriti i „Muzej Mate Parlova“, a kamoli rock and rolla! A u kojem bi, nota bene, prema riječima ingenioznog HDZ-ovca, veliki basista „Atomac“ Bruno Langer trajno pohranio svoju trzalicu i podrapane hlače iz post apokaliptičke faze popularne pulske heavy metal grupe!

Dobre želje i lijepi pozdravi za 2018.

Dakako, uz  Novu godinu idu i neizbježne želje i pozdravi! Pa je red da i ja svojim uglednim sugrađanima u idućoj 2018. godini nešto lijepo zaželim... Prije svega želim pulskim direktorima komunalnih i javnih poduzeća Kocijančiću, Bojaniću, Škataru i Prencu, koji su prema mom skromnom mišljenju zadovoljili očekivanja građana, da i dalje dobro obavljaju svoj posao kao što su to radili protekle godine. Pulskim novinarima želim da se konačno na takozvanim druženjima „Na kavi sa gradonačelnikom“, a koje se pretenciozno nazivaju konferencijama za medije, udostoje postaviti pokoje kritičko ili, ne daj Bože, provokativno pitanje!

Pulskoj oporbi želim što žešću i konkretniju bitku sa onima na vlasti, a stranci na vlasti i njihovim hakerima iz Splitske 3 da se okuraže i napokon javno, imenom i prezimenom, argumentirano pobiju i demantiraju neke navode u mojim kolumnama. Pobunjenicima Marku Martinčiću i Ediju Gobu, starim stranačkim lavovima IDS-a, želim da se u svojoj nemogućoj misiji iznošenja istine, hrabro izbore za što više demokracije u borbi sa mladim lavovima i time ohrabre u čoporu i druge plašljive laviće mliječnih zubi.

Gradonačelniku Borisu Miletiću želim da i dalje vizionarski i uspješno vodi naš grad i da izvrši svoje davno dato obećanje i proglasi konačno Pulu glavnim gradom Istarske  županije! Dogradonačelniku Robertu Cveku želim da sredi „one nespretnosti“ (netko uzeo novac?!?) koje su se pojavile oko buduće izgradnje sporne džamije, tj. Islamskog centra u Puli. „Čovjeku br. 3“ u gradu – velepročelniku za urbanizam, komunalije, lijepe manire i modni odabir - Giordanu Škufliću, želim dobro zdravlje, što manje frke i panike oko izgradnje gradskog bazena, te da konačno započne izgradnju kružnog toka na Vidikovcu, kao i da dogodine opet postane „Čovjek br. 2“ u Puli.

Svim mojim vjernim čitateljima, onima koji me prate i vole, a posebno onima koji me uporno čitaju ali ne vole, želim da me i dalje hvale, psuju, veličaju, kritiziraju, komentiraju i lajkaju! Jer bez njih nema ni „Gladijatora“, a ni izlaska iz političkog ropstva u medijsku slobodu... (Damir Strugar)