Ispovijest stanara Valovina: Bacio sam ordenje jer me 24 godine zavlače za stan
Umirovljeni časnik HV-a Josip Vukić, koji godinama živi u bungalovu u Valovinama kraj Pule, novinaru Jutarnjeg lista Zlatku Šimiću govori o svojoj posljednjoj bitki, onoj za stan, koja traje 24 godine
* Bojovniče Vukiću, 15. svibnja obilježili ste 24 godine otkako kao branitelj rješavate svoj stambeni problem. Kako su počele vaše muke po kvadratima i domu?
- Muke su počele kada sam iz 1. gardijske brigade iz Zagreba prebačen na Muzil u Pulu na obuku ročnih vojnika. Tada su nas zbog većeg broja dolaska časnika iz svih krajeva Hrvatske smjestili u turističko naselje Valovine, u bungalove.
* Kada ste smješteni u bungalove, što vam je MORH obećao?
- MORH se ugovorom obvezao da će nas u roku od dvije godine stambeno zbrinuti. Rekli su nam da su bungalovi rješenje na par mjeseci.
* I što se onda dogodilo?
- Dogodilo se to da su se stambeno rješavali podobni i veći Hrvati od mene, iako sam rođeni Zadranin i moja su pokoljenja iz Zadra. Očito sam mahao premalom hrvatskom zastavom. Moja ratišta su Ilok, Petrinja, Novska, južno bojište i bungalovi.
* Zadnji put razgovarali smo nakon što ste prije deset godina u prosvjedu poderali svoju spomenicu i bacili ordenje u kontejner. Zašto ni to nije riješilo problem?
- Zato što taj moj čin nije nimalo dotaknuo bezdušne osobe koje su bile zadužene za pravedno rješavanje stambene problematike hrvatskih branitelja.
* Kada sad, s vremenske distance, pogledate, je li vam žao što ste oskvrnuli svetinje zbog kojih ste se borili?
- Više mi je žao što su me ti debili doveli u tu situaciju da se odlučim na takav žalostan čin. Ti su neljudi u potpunosti obezvrijedili Domovinski rat i nas branitelje.
* Kakav je bio odnos lokalnih političara prema vama, a kakav državnih prema braniteljima?
- Lokalna politika je mogla jako malo učiniti po tom pitanju jer se sve odlučivalo u Zagrebu, ali moje je mišljenje jednako o političarima bilo na lokalnoj razini ili na državnoj razini. O tome kako političari vode ovu državu pokazuje rezultat sve veće gladi u državi i samoubojstava branitelja.
* Ipak, dodijeljen vam je braniteljski kredit za gradnju kuće, kao i kratkom ministru Crnoji. Što ste tada napravili?
- Da, 2013. godine dodijeljen mi je kredit jer sam se 2008. prebacio sa stambene liste na listu za dodjelu zemljišta i kredita za gradnju kuće. A ta borba za dodjelu kredita je trajala ‘samo’ pet godina. Strogo sam se pridržavao zakona i išao odmah u realizaciju gradnje kuće, za razliku od gospodina Crnoje.
* Kakva je trebala biti vaša kuća iz snova, koja se počela graditi prije tri godine?
- Budući da sam se želio što prije iseliti iz bungalova sa svojom obitelji, odlučio sam se na gradnju montažne kuće. Našao sam izvođača radova, tvrtku iz Topuskog čije ime sada piše na mojoj nedovršenoj kući. Potpisao sam ugovor u kojemu piše da je rok gradnje kuće 40 dana. Ali, evo, prošlo je već 600 dana, a kuća još nije ni izdaleka završena. Teško mi je uopće to ljudima objašnjavati pa izbjegavam odlaske u grad jer mnogi misle da sam novac za kuću potrošio, a ne dao lopovima.
* Što se ovaj put ispriječilo rješavanju vašeg problema?
- Ispriječilo se to što sam zaboravio u kakvoj državi živim. Kod potpisa ugovora uplatio sam avans od 40 posto novca, a ostalih 60 posto nakon što su podigli rohbau jer sam računao i vjerovao da će kuća biti brzo završena. Ali, nakon što sam uplatio cijeli iznos, radnici su počeli nestajati jedan po jedan s gradilišta, a 18. dan više nije bilo nikoga na gradilištu. Kuća je propadala cijelu zimu od kiše jer nije bila zaštićena fasadom i stolarijom. Njihov je izgovor bio da nemaju novca, da čekaju novu narudžbu kuće pa će doći završiti. I tako 600. dan prolazi, a mi smo još u bungalovu. A sudsko rješenje za iseljavanje iz bungalova dobili smo odavno.
* Pa, ovo sve što ste rekli je strašno, ne znam kako ste sve to izdržali. Što ste iz svega naučili?
- Naučio sam da smo svoje živote i zdravlje dali za debile koji sustavno uništavaju ovu prekrasnu državu. Pošten čovjek ne može opstati u ovakvoj državi. Poruka mladima je da ne idu iz svoje domovine, nego da maknu s vlasti debelokošce kad već nismo mi kao njihovi roditelji uspjeli i tog unutarnjeg neprijatelja neutralizirati. Djeco, oprostite nam što vam ostavljamo rasprodanu državu, rekao je Vukić za Jutarnji list.
