Ivan Mofardin: Šest sati sam na paši, a šest u ‘cicama‘
Njegovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo doista je drugačije od onoga što se viđa po Istri. Mala je to priručna farma na istočnoj obali Istre, u selu Hrboki na Barbanštini. Udaljena je od svega, na krškom pašnjaku s pogledom na dolinu Raše i Raški zaljev. Obasjana suncem ljeti, a zimi dere bura. Škrto je to tlo, koje je oduvijek bilo pogodno samo za stočarstvo, i to prije svega kozarstvo i ovčarstvo. Time su se mještani okolnih sela nekada i bavili. No, kako je to zahtjevan posao koji traži puno odricanja, sela su ostala bez blaga, a štale postaju kuće za odmor. Baš zbog toga je 34-godišnji Puljanin Ivan Mofardin, čija je majka rodom iz sela Hrboki, odlučio ostaviti sve u Puli i otići na selo kako bi se bavio kozarstvom, piše Jutarnji.
- Ja sam vam na ovom imanju sve: i pastir, i mljekar i veterinar prema potrebi. Radim apsolutno sve bez ičije pomoći i s kozarstvom živim 24 sata na dan. Ujutro sam s kozama na paši, a poslije toga bavim se mužnjom. Slobodno mogu reći da sam šest sati na paši, a šest sati u "cicama" - dodaje kroz smijeh mladi stočar koji se kozarstvom bavi posljednjih sedam godina. Njegova farma nema priključak ni za električnu energiju, ni za vodu. I dok je problem struje riješio solarnim panelima koje je postavio nedaleko od farme, vodu još nema, piše Jutarnji.
