Martinje u Zamaskom dolu: 'Vinovu lozu treba poštivati i od nje učiti!' (video)
Dvadeset i prvu godinu za redom Vinarija Matijašić iz Zamaskog dola bila je mjestom svečanog krštenja mošta i njegovog pretvaranja vino na blagdan Sv. Martina, 11. studenoga.
Fešta na kojoj se nekada znalo okupiti i nekoliko tisuća ljudi drugu je godinu za redom zbog svima znanih razloga održana u skromnom obliku i s minimalnim brojem uzvanika, ali ne i u manje veselom raspoloženju. Obred je obavio 'biskup' Josip – Bepo Šestan uz ministriranje Ratka Jeromele. Glazbenu pratnju pružili su Serđo Valić na harmonici, Petar Banko na lončarskom bubnju, Ivan Sirotić na klarinetu i Dean Bakić na gitari. Osim njih, kasnije je kratak koncert održao Elio Pisak ili prvi susjed, ako ga zove domaćin Darko Matijašić. Program svečanosti moderirao je novinar Daniel Sponza.
Uz njega, obitelj Matijašić čine supruga Tanja i sinovi Vinko, Denis, Viktor i Martin, kojemu smo čestitali imendan. Darka su svi zvali „gazda“, a on o tome veli: “Možda bi moja bila zadnja, ali u našoj obitelji nema potrebe za tim. Mi sjednemo i tko da bolju ideju ili boji savjet, njega se sluša. Lako se dogovorimo jer svi imamo isti cilj, a to je da radimo, proizvodimo i stvaramo nove vrijednosti. U takvom ozračju gazda nije potreban.“
Čestitavši svim Martinama i Martinima imendan, Gracijano Prekalj, zamjenik pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, vodoprivredu i ribarstvo, rekao je: “Istarska županija je od svog osnivanja učinila puno u prezentaciji naših vina i naše tradicije i u zaštiti naših autohtonih sorta. Moramo nastaviti pratiti svjetske trendove i znanstveno-istraživačkim radom doprinijeti boljem i kvalitetnijem proizvodu koji nastaje iz grožđa. Drago mi je da se na ovom imanju proizvodi na ekološkim principima, što definitivno doprinosi budućem vinarstvu Istre.“
O svom pristupu proizvodnji vina Matijašić kaže: “Napisao sam knjigu na tu temu, a zove se 'Loza i vino za buduća vremena'. To treba naglasiti: za buduća vremena, jer svi znamo kako se radilo nekada i kako se radi danas, a ja sam htio pokazati kako bi trebalo biti u budućnosti. Mi ne oremo, ne frezamo, ne stavljamo umjetna gnojiva. Prskao sam tri puta, a vjerojatno nije trebalo ni toliko. Poštujemo prirodna načela i poštujemo lozu. Ako je maltretiramo kemikalijama, ona će nas kazniti. Ne možemo generalizirati, svako tlo ima svoje specifičnosti i svoju mikroklimu i o tome ovisi kako će se koja sorta ponašati. To sve treba istražiti i učiti na terenu. Zato sam u knjizi naveo: 'Učimo od loze, neka nam ona bude učiteljica!'. Ako ona bude sretna i mi ćemo biti.“
A o ovogodišnjoj berbi, čije smo mlado vino kušali uz pršut, sir, kiseli kupus i tjesteninu s divljači, rekao je sljedeće: “U proljeće je bilo kiše nešto više od prosjeka, a sedmi i osmi mjesec kada grožđe zrije sve se idealno posložilio bilo je dovoljno sunčanih sati i kiše i nije bilo bolesti na lozi. Brali smo petnaest dana prije drugih, a imali smo šećera 20 do 25, što poslije vinu daje 13 posto alkohola. Količinski je grožđa bilo čak i više nego lani, kada je isto tako bila dobra berba, a to je vjerojatno zato što su se mladi nasadi digli sada će iz godine u godinu imati sve više uroda.“ (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)
