Kako je Foška Peteh prodala Franji Ferdinandu žminjsku crkvu
Tko još ne zna za žminjski kapuz z ovcon? Ili za Bartulju ili za samanj svaku drugu srijedu u mjesecu? Ili za poznate tripice koje se u žminjskim konobama poslužuju baš na dan sajma? Većina će možda to znati. Ali sigurno neće znati da se u centru mjesta Žminj skriva jedna crkva koja priča tako fenomenalnu priču da ju jednostavno morate čuti. Ne, nije to glavna crkva svetog Mihovila, već mala crkva Svetog Antuna Pustinjaka koja se nalazi samo 50 metara dalje, zabačena u malu uličicu ovog starog mjesta na brežuljku, piše Hello Istria. Prenosimo dio reportaže u nastavku.
ja sam tu priču saznala na “Žminjskoj štuoriji” koji tamošnja turistička zajednica na čelu s uvijek nasmijanom Lenkom Šajina organizira već sedam godina. Riječ je o besplantom razgledu Žminja s lokalnom vodičkinjom Karlom Čerljenko Bulić koja u narodnoj istarskoj nošnji pokazuje skrivene i poznate stvari o tom malom gradiću. Razgled je besplatan, a naš je bio fora zato jer je bio taman na Dan općine Žminj, odnosno dan njihova zaštitnika svetog Mihovila pa je u mjestu vladala neka posebna svečarska atmosfera.
Bilo kako bilo, na toj ruti u jednom smo trenu krenuli prema uličici koja mi baš i nije poznata. I našli smo se pred crkvicom svetog Antuna Pustinjaka. I onda je Karla otvorila vrata i svjetlost je obasjala fenomenalne freske. Vidjela sam ih mnogo, ali na ove sam doslovce rekla “vau”. I dok je Karla vani objašnjavala ostalima nešto o povijesti gradnje crkve, ja sam uživala u tom prostoru sasvim sama. Očarale su me te drevne zidne slikarije, a posebno me zaintrigirao kostur s lijeve strane vratiju. A kao nam je malo kasnije rekla Karla, nisam ja jedina. Svih zanima čemu taj kostur na izlazu i što simbolizira.
Priča nam jednu toliko zanimljivu priču da ne mogu vjerovati da ju prije nikad nisam čula. Ova je crkva u doba Austro-Ugarske negdje na prijelazu stoljeća bila u vlasništvu stanovite udovice Foške Peteh, tada Fosce Petech. A ona ju je koristila za štalu. Nitko tada nije razmišljao na način da su po zidovima vrijedne freske koje bi se mogle uništiti. Bitno je bilo kamo smjestiti blago. Dok u Žminj nije došao poznati arheolog, povjesničar i konzervator Anton Gnirs i vidio o kakvom se bogatstvu radi. Odlučio je kupiti crkvu od Foške 1911. godine.
Tražio je dopuštenje nadvojvode i prestolonasljednika Franje Ferdinanda smije li u njegovo ime kupiti kapelicu i na taj ju način spasiti, naravno uz njegovu novčanu pomoć. Ponudio je Žminjki tadašnjih 200 kruna na što je ona pristala. Taman je u to vrijeme na Brijunima bio Franjo Ferdinand kojemu je Gnirs objasnio o čemu se radi. A kada je Gnirs ponovno došao u Žminj s novcem kako bi riješio kupoprodaju, shvatio je da s Foškom nema šale. Ona se u međuvremenu predomislila i podigla cijenu. Na 450 kruna! Gnirsu nije bilo drugo nego da pristane. I tako je crkva došla u ruke prestolonasljednika i države. Foška je bila zadnja privatna vlasnica crkve, piše Hello Istria gdje pročitajte cijelu reportažu.
