'Miletić je bio isključiv, slušao je samo one koji su ga tapšali'

Sa svakim novim danom koji na funkciji provede Boris Miletić, IDS je udaljeniji od mjesta župana na idućim izborima. On jednostavno ne uviđa do čega je doveo IDS, on uporno ignorira svoju krivnju zbog kraha naše stranke na izborima za mjesto gradonačelnika Pule, on nikako ne može prihvatiti da je njegov dolazak na čelo IDS-a 2014. godine doveo jednu od najprepoznatljivijih regionalnih stranaka Europe u jako teško, gubitničko stanje.

Neću reći do propasti jer su mi poruke Sabora IDS-a održanog prošle subote u Poreču ipak ostavile kakvu-takvu nadu da sve ono što je IDS postavio kao glavne ciljeve prigodom svog formiranja još uvijek nije u potpunosti nestalo. Na kraju krajeva Dalibor Paus je također osoba koja je u svim elementima promišljanja politike drugačija od onog što smo doživljavali od nedavno smijenjenog vodstva stranke. Razmišljanja su to koje je novinaru Novog lista u Medulinu, na mjestu gdje za sebe i svoju obitelj ostvaruje egzistenciju već punih četrdeset godina iznio Edi Gobo.

Jedan od rijetkih aktivnih veterana IDS-a, čovjek koji je s tom strankom dulje od četvrt stoljeća, a da baš nikad od nje, za razliku od aktualnih trendova, uzeo nije baš ništa.

– Znate, ja sam vam čitav život u realnom sektoru. Radio sam kao srednjoškolac sezonski u kampovima u Medulinu, da bih od 1981. godine došao na ovaj dio obale gdje se nalaze najznačajniji medulinski hoteli. Kako je vrijeme odmicalo, kako su Arenaturistovi ugostiteljski objekti uzmicali, početkom devedesetih postao sam – »privatnikom«. I eto, već skoro trideset godina vodim ovaj svoj skromni ugostiteljski objekt, kao što pružam i neke, recimo to tako, adrenalinske sportske usluge turistima. Ne, ne žalim se, sve je u ovom poslu vrlo korektno, no moram vam istaknuti još jednu nevjerojatnu činjenicu – prvi put u svom radnom vijeku jednu subotu u rujnu nisam proveo na poslu nego na – Saboru IDS-a. Turizam je dobar, dohodovan posao od kojeg može živjeti obitelj, ali samo ako je dobar njezin dio uključen u posao. Sa mnom radi i sin, a ono što je također jasno – za toplijih mjeseci o slobodnom danu ne morate ni sanjati, pojašnjava nam Gobo.

Virus klijentelizma

A uvodeći nas u svoj radni status želio nam je još nešto poručiti, nešto što je vjerojatno uzrokovalo skoro plebiscitarno »ne« IDS-u na zadnjim izborima. Riječ je naime o virusu klijentelizma koji se uvukao u glavne pore IDS-a. Ne dakako na svim razinama i u svim jedinicama lokalne samouprave, ali da na najvišim i najznačajnijim mjestima.

– Kad je Boris Miletić dolazio na čelno mjesto istarske političke scene, djelovalo je kako smo pronašli idealnu osobu za nastavak uspješne priče koju su stvorili najprije Ivan Pauletta, kasnije i Ivan Jakovčić. Mlad, nastao u cijelosti kao »proizvod« IDS-a, spreman za neko novo doba naše stranke. No, vrlo sam brzo počeo uviđati kako se baš i ne ide željenim smjerom. Na sve pokušaje iznošenja drugačijeg mišljenja poduzimao je radikalne korake tako da ni ja nisam smio godinama aktivno participirati u pulskim IDS-ovim izborima, niti sam dobivao priliku za izjašnjavanje. Zapravo, to i nisu bili izbori jer bismo unaprijed dobili imena ljudi koji preuzimaju pojedine funkcije. Mi smo ih morali samo potvrditi, ne i izabrati. S obzirom da je tome i danas tako, što sam mogao drugo nego ustvrditi kako se pretvaramo u totalitarnu stranku. A to se dakako nije svidjelo vodećim ljudima IDS-a koji su se u zadnjih pet ili nešto više godina u cijelosti otuđili od istarskog naroda, pojašnjava nam Gobo.

Iako Puležan s radnim mjestom u Medulinu, Gobo je na neki način poveznica velikog dijela Istre. Mama mu je iz Boruta, rođena Bašić, dok je on odrastao u Trgetu odakle i dolazi njegova obitelj po ocu. Iako iznimno socijalno orijentiran, Gobo ne bježi od konzervativnog dijela svog bića.

– Vidite, kad ste dio realnog sektora, onog koji sam o sebi skrbi, onog o kojem nitko ne brine kad posao krene po zlu, uz sve teškoće pa i strahove za posao, imate i jednu veliku prednost – slobodni ste u svojim stavovima. Razmišljati svojom glavom i ponašati se u duhu tradicije Istre, to vam je moj životni, pa i politički stav. Istarski čovjek ima jako izraženu socijalnu komponentu, iznad svega poštuje rad i radnika, ali ima i jedan, da se tako izrazim, konzervativni dio, razmišljanja koja bismo političkim rječnikom smjestili od centra na desno. Znate, mi smo, iako to nije bilo baš popularno, kao djeca išli na vjeronauk. Jer je to bio red u našoj familiji, jer se tako ponašalo i živjelo u tradicionalnoj Istri, pojašnjava nam Gobo.

Ali IDS veći dio svog političkog postojanja nije išao tom linijom nego uporno kao partner SDP-a. Što mu baš i nije donosilo neke probitke, ali se nekako uklapalo u politički kredo koji je najjača istarska stranka zastupala.

– Ali da se mi vratimo u vrijeme današnje, da se vratimo zaključcima našeg Sabora koji su po meni pretjerano pomirljivi, kao da se ništa loše nije dogodilo. OK, možemo mi razgovarati i na način da se istaknu fenomenalne pobjede naših kandidata u Rovinju, Poreču i Labinu. Štoviše, čini mi se da je Loris Peršurić u Poreču zabilježio najbolji izborni rezultat IDS-a u povijesti. I to u gradu drugom po veličini u Istri. Možemo na kraju krajeva govoriti da je Miletić uspio postati županom. Možemo, ali to neće ni u jednom trenutku izbrisati naše silne neuspjehe od kojih je svakako najveći gubitak Pule. Koji se dogodio zbog Miletićeve samovolje i apsolutizma. Naprosto kako definirati, stranački, Miletićevu pulsku vladu kad ni na jednom pročelničkom mjestu nije bio ni jedan član IDS-a. Ako se ne varam zadnji je otišao, bolje rečeno morao je otići Giordano Škuflić. Kako nadalje protumačiti da ni jedan od njih, Miletićevih gradskih ministara, nije nikad radio u realnom sektoru, odnosno da su svi došli na svoje funkcije iz javnog sektora, s poslova financiranih putem proračuna? I za svojih mandata Miletiću su uvijek govorili samo ono što je htio čuti. Osobno nikad neću negirati činjenicu da sam s Miletićem bio dobar, da smo bili i prijatelji. Ali ja sam takav – kad vidim da zastranjujete, ja vam to kažem. A Miletić je vrlo brzo nakon što je ponovio mandat postao totalitarno isključiv, slušao je samo one koji su ga tapšali i govorili mu »ti si najbolji, ti si u pravu«, rezigniran je Gobo.

Silni neuspjesi

No, sve su to dobro poznate činjenice. IDS je dramatično izgubio izbore i u klasičnoj maniri gubitnika izgubljenog u svojim totalitarnim mislima, krivca i dalje vidi isključivo u nekom drugom. Umjesto da se revolucionarno obračuna sa svojim greškama, pokušava evolucijom iz slijepe ulice. Gobo je pak u konkretnoj situaciji – suzdržan.

– Rekao sam vam, povučeni su neki dobri potezi, ali daleko smo mi od katarze koja bi nam bila neophodna kako bismo mogli nastaviti, konsolidirati se, obnoviti pa se polako, možda ne već na idućim, ali svakako na nekim budućim izborima vratiti na stazu stare slave. Vremenima kad je IDS oko sebe okupljao ostale hrvatske regionaliste, vremenima kad se Istra vraćala svojoj biti, svojim korijenima, kad je silno počela cijeniti sebe. Kako mi se čini više nećemo padati, ali bojim se da smo daleko od onog što bi IDS morao biti, jasan je Gobo.

A što to? Po Gobovim riječima izvornu deklaraciju ne bi trebalo mijenjati za što je bilo nemalo pritisaka od, nazovimo je, Miletićeve struje.

Njegova razmišljanja idu prema izvornim principima autonomije na koju, kako kaže, IDS zaboravlja već godinama.

– Na krovu mog automobila je već dugo vremena naslikana zastava Katalonije. Uostalom kad je Miletić postao predsjednikom IDS-a putem videoveze obratio mu se i čestitao osobno Artur Mas, tada premijer Katalonije što smatram velikim priznanjem za dotadašnju politiku IDS-a. Bojim se da se danas više nitko od političara takvog ranga nema namjeru obratiti IDS-u. Zašto? Zato što polako izdajemo principe autonomaštva. Sve nešto umiveno, svileno bez iskrene želje da se naprave pomaci koji su potrebni Istri. S jedne se dakle strane, one za unutrašnje potrebe stvaralo totalitarizam, da bi na van bilo sve neprepoznatljivijim. Dodamo li još tome sve naše klijentelizme, nepotizme, enormnu želju za kontrolom novca – pa kako je narod ni mogao reagirati nego onako kako je i pokazao u svibnju, ljutit je Gobo.
Ali opet isto pitanje – kako dalje? Kako vratiti politički prostor koji je sada na meti nekih drugih opcija. S lijeva nadire Možemo!, SDP se trudi ali je nacionalno toliko slab da je teško vjerovati u veće njegove uspjehe u Istri. K tome, onaj koji svojom danas radikalno drugačijom politikom od one koju je iskazivao ranih devedesetih, osvaja sve veće simpatije je – HDZ. Nekad »istarski neprijatelj broj jedan«, danas drugi i drugačiji, apsolutno kooperativan prema Poluotoku.

– Nekad vam se infrastrukturom bavio IDS. Ljudi moje dobi, ma i mlađi se sigurno sjećaju velikih redukcija vode u turističkoj sezoni. Navale stranci, nestane vode. Danas? Danas tog problema nema. Sve su ceste asfaltirane, ma i najmanje seoske, sva je Istra po tom pitanju uređena. A uredio je to, kao primjerice i unutrašnjost Istre i dobar dio poljoprivrede, Jakovčić sa svojim vizijama koje su se u jednoj mjeri istina nadovezivale na dobra postignuća po tom pitanju iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas? IDS se godinama bavi isključivo sa samim sobom, s krivim koalicijama, s kontrolom novca, s nezasitnošću, s izmišljanjem neprijatelja i u svemu tome zaboravlja na – narod. Bježi i odvaja se od njega. S druge strane, danas se HDZ bavi s istarskom infrastrukturom, i to onom najkrupnijom, ima razumijevanje za našu različitost, u stalnom je kontaktu s narodom. I što dobijemo – HDZ u Istri nikad bolji, IDS nikad gori. Pa i ta slika jako mnogo govori o karakteru vladavine, baš vladavine ne vodstva trećeg predsjednika IDS-a. Ma znate na kraju krajeva što – pa i ja se sam danas puno bolje razumijem s narodnjaštvom i brigom koju o Istri iskazuje HDZ-ov Anton Kliman nego s većinom Miletićeve ekipe. Baš tako, direktan je Gobo.

Vjera u bolje sutra

Kako privodimo razgovor kraju, ipak dolazi do značajnijeg prodora optimizma, vjere u bolje sutra IDS-a. Jer koliko god rezultati bili poražavajući, IDS je u svijesti velike većine stanovnika Istre onaj koji je stvorio modernu Istru. Istru zbog koje se dolazi uživati u plodovima rada njezinih ljudi. Od turizma do gastronomije, od malvazije i maslinovih ulja do sjajnih restorana, hotela ili vila u unutrašnjosti, Istra je u svijesti ostalog dijela Hrvatske najnaprednija regija. Zahvaljujući IDS-u. Iz nekih drugih vremena istina, ponajviše onih karizmatičnog Jakovčića, ali u širinu gledano – pa tko se ako je malvazija propisno ohlađena, a tartufi optimalno naribani zamara s detaljima i političarima!

Na kraju krajeva, koliko god apsurdno zvučalo, IDS može biti itekako ponosan na svoj krah na prošlim izborima. Odgovor naroda kojeg je u svom duhu odgajao tridesetak godina znači da je taj narod – dobro odgojen. Da ne trpi nepravdu, nepotizam i klijentelizam, da ne želi na vlasti imati stranku koja se ponaša totalitarno. Jer Istra je uvijek u svojoj povijesti krvlju i životima plaćala ustrajnost u borbi za demokraciju i ljudska prava.

– Možemo mi sve to, svakako možemo. Ali pod broj jedan treba vratiti vjeru u svoje ljude. Uspostaviti unutarstranačku demokraciju. Imati najprije izbore, slobodne izbore unutar IDS-a, slušati i uvažiti sve one koji kod vodstva uočavaju deformacije u ponašanju. I uvijek težiti izvornim principima na kojima je IDS ranih devedesetih postao – pobjedničkom strankom, završio je Gobo. Izvorni IDS-ovac, čovjek koji je uvijek bio i ostao uronjen u narod, baš kao i onaj koji nikad, po cijenu osobnih poraza, ne prešućuje nepravdu, piše Novi list.