Gledali ste konferencije istarskog Stožera? Ona ih je prevodila gluhima!
Ako ste pratili neku od konferencija istarskog Stožera, vjerojatno ste primijetili i prevoditeljicu na znakovni jezik, namijenjenu gluhim gledateljima. To je najčešće bila Puljanka Lorena Benčić, prevoditeljica na znakovni jezik gluhih, s kojom razgovaramo o njenom poslu.
* Što Vas je privuklo znakovnom jeziku?
- Dijete sam gluhih roditelja, znakovni sam naučila prije govornog jezika i od tada ga koristim.
* Pretpostavljam da se s pojavom korone povećao i opseg posla. Kako ste se s time nosili?
- Potreba za prevođenjem je uvijek ista. Tijekom korone, angažiranost tumača je svakako bila velika prednost, jer su kao i svi, i gluhi bili željni najnovijih informacija i podataka. Tumači i prevoditelji na znakovni jezik su most između svijeta gluhih i čujućih. Nažalost, ima premalo tumača kako bi se pokrilo sve potrebe gluhih.
* Kako je organizirano prevođenje na znakovni jezik u Istri? Kada se ono mora osigurati, a kada je stvar izbora organizatora?
- Situacija u Istarskoj županiji može svakako biti na puno većoj razini. Gluhi su često zaboravljeni na svim bitnim događajima koji se predstavljaju u javnosti i medijima, gdje nema dovoljno informacija, već je samo govor prisutan. Zdravstvo je sektor koji bi trebao imati više senzibiliteta za gluhe i vjerujem da uz edukaciju i tečajeve znakovnog jezika, kvaliteta bi se podigla na zavidnu razinu. Ima jako puno posla kako bi ljudi shvatili da postoje i gluhi i da i oni imaju pravo na informaciju bila ona pisana ili znakovna.
* Može li se psovati na znakovnom jeziku i jeste li se našli u situaciji da to morate činiti?
- Znakovni jezik nije univerzalan, već svaka država ima svoj znakovni jezik, koji se razvija kao i govorni jezik. Postoje čak i dijalekti u znakovnom jeziku. Na svjetskoj razini se koristi međunarodni znakovni jezik, koji se koristi kad se održavaju konvencije, gdje su sve države uključene. Na znakovnom se kao i u govornom može psovati, u razgovoru s gluhima često koristimo razne psovke. A ako je i u prevođenju potrebno se tako izraziti, ja to učinim.
Zašto tumač i prevoditelj? Znakovni jezik kao i svaki jezik ima svoju gramatiku koja se bitno razlikuje od hrvatskog jezika. Jedan primjer je da gluhi ne koriste veznike u svom znakovanju. Puno riječi iz hrvatskog jezika nemaju znak, pa smo mi tumači ti koji ga opisno protumačimo. Često čujuća zajednica u komunikaciji s gluhima prebrzo priča, a gluhi čitaju s usana i tu se dosta toga izgubi u prijenosu informacija, zato je bitno što jednostavnijim riječima i polako pričati s gluhima. Gledajući ih u oči, kako se ne bi izgubila koja riječ. Jedna zanimljivost je da je jezik (govor) tri puta brži od znakovnog jezika.
* Što radite u slobodno vrijeme?
- Slobodno vrijeme provodim šetajući uz more. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)
