'Zapošljavanje preko veza u Istri je uobičajena pojava'
Kada radnik u svojem poslu neće ovisiti o znanju, pameti i poštenju svojih šefova, postavljenih zbog stranačkih zasluga i rodijačkih veza?Zapošljavanje putem obiteljskih, stranačkih ili prijateljskih „veza“ u Istri je gotovo uobičajena pojava.
To seže toliko daleko i duboko da se Kolektivni ugovori i Pravilnici prilagođavaju “migracijama” kadrova. Vrebaju se “neposlušni” budući penzioneri, broje njihovi dani do odlaska, jer na njihova mjesta uskaču “migranti” koji čekaju svoju piramidalnu inicijaciju u gradskom, županijskom ili državnom poduzeću.
Početkom 1960-ih godina u Jugoslaviji je uvedeno nagrađivanje prema rezultatima rada, sustav koji je narednih godina, pa i desetljeća, donio više štete nego koristi. Negdje koncem 70-ih godina, Privredna komora Jugoslavije napravila je analizu tog sustava, a rezultate je politička birokracija krila kao zmija noge. Bili su poražavajući.
U Istri “migrant” društvenih specijalnosti nema problema raditi u prirodnim. Ne mijenja se on, ne ide na doškolovanje, specijalizaciju, već se “loš i star” Pravilnik mijenja. Poželjno je ako ima 7 godina i jedan dan iskustva. Tako radno iskustvo obuhvaća i poslove koje ste radili kao volonter, honorarac (na pola radnog vremena ili na puno radno vrijeme), student (preko studentskog ugovora), plakater, vikar, osobni šofer i slično.
Liječnik u Istri, koji radi isto kao i njegov kolega u Njemačkoj, mogao bi biti isto toliko i plaćen, kad bi sve drugo, od bolnice do države, funkcioniralo kao u Njemačkoj.
Naši gastarbajteri u Njemačkoj su među najboljim radnicima, ali ako ih pitate zašto, nijedan neće reći da radi više i napornije nego nekad doma. Umjesto toga, svi pričaju o dobroj organizaciji, da im je sve uvijek pri ruci, nema čekanja a kad završi rad, sadržaja koji im se nude u slobodno vrijeme ima u izobilju. U pravim su rukama. Netko se trudi da ujutro ide zadovoljan na radno mjesto.
Organizaciju života i rada u Istri nam rade “migranti”. Osobe koje šaraju, “migriraju” po stranačkim, obiteljskim i rodijačkim formulama s jedne funkcije i jednog radnog mjesta na drugo. Oni ne ovise o rezultatima svojega rada. Stranački “migrant” se ne uzbuđuje. On sve zna. Dijeli savjete. Javno nastupa. Bavi se produktivnošću kuharica, ribara, nastavnica i čistačica. To je njegov domet razmišljanja o načinu prevladavanja krize i kriza.
Nesposobnost upravljačkog soja, je nekad i sad, uvijek imala svoje porijeklo u politici. Nisu svi migranti opasni. Neki trbuhom za kruhom prevale tisuće kilometara, a neki tek jedan kilometar. (D.D./Istragram)
