marina jurić

Omiljena fotografkinja Foto Festivala govori o sebi i svom poslu

0
Marina Jurić
Marina Jurić

Crvenokosa fotografkinja iz tima Foto Festivala Marina Jurić pozornost ne plijeni samo vatrenom bojom kose, već i svojim atraktivnim fotografijama koje redovito objavljuje na društvenim mrežama. Iako se odlično snalazi u ulozi foto modela, biti iza fotoobjektiva je kaže definitivno lakše, i ono što najviše voli. Iza nje je dvadeset i pet godina fotografskog staža, mnoštvo odrađenih projekata i tisuće fotografija.

Marina je rođena u Podgorici, otkud je i krenula njezina fotografska priča. A kad ju je prije više od dva desetljeća njezin bratić Rajko Boričić i vlasnik Foto Festivala pozvao na godišnji odmor u Labin, nije ni sanjala da će ovaj grad ubrzo postati njezin novi dom. „Kažu da je crnogorsko primorje i istarsko primorje najljepše u ovom dijelu Europe, pa mi je drago da sam to spojila“, kaže Marina, koja je usto i labinska nevjesta već 16 godina.

Počelo s fotoapratom Zenit njenih roditelja

*Kako i kada si se počela baviti fotografijom?
- Sjećam se da su moji roditelji imali Zenit aparat i znam da sam još kao tinejdžerka stalno nešto fotkala i jedva čekala razviti film i vidjeti da li sam uspjela dočarati ono što sam htjela. Nisam mislila da ću se time baviti, ali imala sam prijatelja fotografa koji me uvukao u svijet fotografije. Počela sam raditi kod njega u Budvi, pronašla sebe u tome i to je bilo to. Zaljubila se u fotografiju i već 25 godine se bavim time.

* Velikim dijelom se bavite fotografiranjem vjenčanja, krštenja i sličnih proslava. Što je tebi najdraže ili veći izazov?
- Svako novo fotografiranje je novi izazov. Naš studio je više orijentiran na evente i vjenčanja, pa mogu reći da mi je to i najdraže. Prekrasan je osjećaj biti svjedok nekog trenutka i zamrznuti ga u vremenu, svjestan da ostavljaš neki trag kroz tu fotografiju koju će moći gledati ne samo mladenci i prijatelji, obitelj, već i generacije koje će tek doći.

Izazov je svakako, jer provedem jedan cijeli dan s ljudima koje ne poznajem, koncentracija mora biti maksimalna, pratiti treba sve, da mi ne promakne koji važan detalj, dočarati emocije tog dana, dati sve od sebe da se mladenci opuste i osjećaju ugodno u tvom društvu. Najveći izazov je upravo to što ja kao potpuni stranac uđem u njihov život na jedan dan i ja sam ta koja im daje kasnije uspomenu za čitav život. Jer neki trenuci se ne mogu ponoviti, zato je fotografija tu da te podsjeti. I nerijetko od tog stranca postanem mladencima veliki prijatelj, baš zbog toga što smo proveli skupa taj važan dan u njihovim životima.

Najzahtjevnije je fotografiranje maturalnih zabava

* Koje su mladencima najdraže lokacije za fotografiranje, a koja je tebi najbolja?
- Istra je stvarno prekrasna i bogata predivnim lokacijama za fotografiranje i meni osobno je teško sad posebno izdvojiti neku lokaciju. A što se mladenaca tiče to je stvarno relativno jer većina parova ima neku lokaciju koja njima nešto osobno znači i ne mora biti atraktivna, ali je njima najdraža. A moj posao je da svaku lokaciju dočaram na najljepši i upečatljivi način.

* Možeš li izdvojiti najzahtjevnije fotografiranje i nečiju najneobičniju želju?  
- Pa meni osobno najzahtjevnije je fotografiranje maturalnih zabava. Dok s jedne strane provedem jedan cijeli dan i večer s mladencima, kod mature je kratko vrijeme sa 100 ili 150 maturanata, a želiš svakome od njih napraviti vrhunsku fotografiju.

Tako da je to dosta, onako stresno, a i naporno, ali daš sve od sebe da napraviš najbolje. A kad kasnije vidim da maturanti masovno moje fotografije stavljaju kao svoje profilne (i to dugo vremena) onda znam da se trud isplatio.

*Osim vjenčanja što najviše voliš fotografirati? Jesu li to portreti ili spontani trenuci u prolazu?
- Trenutak stvara priliku, tako da su moje privatne fotke raznolike i u većini slučajeva nastale mobitelom, kad aparat u tom trenutku nemam sa sobom. Mogla bih izdvojiti to da imam cijelu kolekciju slika oblaka, jer sam fascinirana time da su u prolazu i uvijek različiti, i nikad se ne ponovi isti oblak. Mogu ih u nedogled promatrati kako mijenjaju oblik i lagano nestaju.

* Je li za tebe osobno bolji osjećaj biti ispred ili iza kamere?
- Nekako se najugodnije osjećam ako su s druge strane fotoaparata kolegice Sanja ili Iris, jer sam uz njih opuštena. Tako da su one glavni "krivci". I to isto onako usput, malo slobodnog vremena, pa ajmo napraviti koju fotku. Nikakvi cjelodnevni fotossesioni. Često i isprobavamo nove aparate i nove tehnike jedni na drugima, pa eto usput i koja meni draga uspomena.

'Volim kad savršenstvo nastaje u aparatu, a ne na kompjuteru'

Tako da definitivno iza fotoaparata. Tamo sam ipak na svom terenu, bolji je osjećaj i bolje se snalazim.

Upravo u tom stvaranju uživam; kadriranje, namještanje blende, brzine, ekspozicije, sve postavke koje aparat dozvoljava. Možda sam malo „old school“, ali volim kad savršenstvo fotografije nastaje u aparatu, a ne kasnije na kompjuteru. Uz pravilno određene sve parametre fotografije, photoshop kasnije nije uopće potreban.

*Kako doživljavaš fotografiju u današnjem svijetu? Može li budućnost donijeti zasićenost tržišta fotografima?
- Fotografija je umjetnost i ima veliku moć. Pogotovo u današnje vrijeme kad razvoj tehnologije svakome omogućava da okine dobru fotku. Dok se nekada svodilo sve na fotografiju portreta u nekom foto studio i čekalo mjesec dana da se film razvije, danas uz mogućnost digitalne tehnologije sve nam je dostupno odmah…

A može li budućnost donijeti zasićenost tržišta fotografima, ja bih to ovako rekla: manje više svi znamo kuhati, ali opet kad je neka posebna prigoda, idemo u restoran, jer nismo master chef i želimo se opustiti uz neki lijepi ugođaj. Tako da kvaliteta i profesionalnost je nešto što će se uvijek tražiti.

* Imaš li hobi? Omiljena glazba, film? Uz što se najbolje opuštaš?
- Nakon napornog tjedna opuštaju me duge šetnje, najviše uz more ili druženja s prijateljima uz neku dobru hranu. Tako da je nedjelja obično rezervirana za to. Naravno, volim pogledati i neki dobar film i opustiti se uz dobru  muziku, gdje u pravilu slušam sve. Moram priznati da sam u duši rokerica, iako kroz fotografiju najviše volim prikazati mirnoću i romantiku. Suprotnosti se privlače. (Razgovarala: Divna Knežević, foto: privatni album)

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa