Puljani se odužili liječniku, don Marcellu Laboru
Don Marcello Labor, rođen kao Marcello Loewy u izraelskoj obitelji podrijetlom iz Kanisze u Mađarskoj, ima izuzetan, gotovo filmski životopis: bio je uzoran suprug i obiteljski čovjek, književnik i liječnik, istraživač na polju tuberkuloze i gerijatrije, socijalno osjetljiv i angažiran, pedagog i konačno teolog-svećenik.
Tršćanska biskupija pokrenula je postupak njegove beatifikacije.
Marcello je promijenio prezime u Labor po savjetu svog oca Karla, koji se nakon dolaska u Trst brzo snašao u bankarskim poslu. Godine 1887. oženio se Tršćankom Mirian Forti, s kojom je imao dva sina, Ferrucija i Marcella. Marcelo se rodio u Trstu 8. srpnja 1890. Majka Mirian umrla je kada je imao sedam godina.
Odabrano prezime otkriva njegove socijalističke simpatije
Odabrano prezime (lat. labor = rad) otkriva njegove socijalističke simpatije. Tijekom liječničke službe u Puli, Labor je intelektualno bio blizak socijalizmu i predan pomaganju siromašnim radnicima. Bile su to ujedno njegove godine pionirskih istraživanja na polju gerijatrije i tuberkuloze.
Gimnaziju je polazio u Trtstu. Studij medicine upisao je 1907. u europskoj prijestolnici, Beču, gdje u dvadeset i četvrtoj godini života postiže doktorat iz opće medicine. Dvije godine ranije, na Novu godinu 1912. godine, vjenčao se po židovskom obredu s Elsom Reiss.
Godina 1914. bila je značajna u njegovu životu: postao je liječnikom, mobiliziran je u austrougarskoj vojsci i prema želji suruge Else prešao na katoličku vjeru: pred Božić krstili su se u Ljubljani.
Iz Ljubljane seli u Celje, pa po vojnoj dužnosti u Galiciju, gdje su ga Rusi zarobili. Nakon Oktobarske revolucije uspio se spasiti i vratiti u Trst.
Nakon rata s obitelji dolazi u Pulu
Nakon završetka Prvog svjetskog rata s doktor Labor sobitelji dolazi u Pulu gdje je imao dobre uvjete za rad, glavni je liječnik željezničara i medicinskog središta. Ubrzo je postao najcjenjeniji liječnik u gradu. Na Giardinima je kupio kuću i otvorio ambulantu. Bio je predan svom poslu, a jednom tjedno liječio je besplatno one koji to sebi nisu mogli priuštiti. Time je stekao veliko poštovanje građana Pule.
U to je doba u Puli djelovao svećenik Antonio Santin, rodom iz Rovinja, kasnije biskup u Rijeci i Trstu, presudna osoba u životu liječnika Labora. Župnik Santin obilazio je bolesnu Marcellovu suprugu, koja se razboljela 1928. i preminula 1934. godine. Prije toga, župnik Santin podijelio je prvu pričest njihovoj djeci, kćerki Giuliani i sinu Liviju. Usto, župnika Santina često je susretao prigodom obilaska bolesnika.
Kao Židov bio na meti rasista
Porijeklom Židov, bio je na meti rasista. Jednoga dana ostao je bez posla. Što učiniti u daljnjem životu? Ono što je posjedovao dao je djeci i darovao potrebitima i u trećoj životnoj dobi, ujesen 1938. godine, pokucao na vrata salezijanaca u Torinu s namjerom da se njima stavi na raspolaganje. Oni ga nisu prihvatili. Prihvatio ga je mons. Antonio Santin, bivši župnik u Puli, sada tršćansko-koparski biskup. On ga šalje u Veneciju na studij teologije, uzima za tajnika, i u katedrali Sv. Justa 21. rujna 1940. godine zaredio za svećenika. Osam dana kasnije, 29. rujna 1940., pedesetogodišnji mladomisnik don Marcello Labor pjevao je svečanu misu u pulskoj katedrali.
Biskup Santin imenovao ga je ravnateljem koparskog sjemeništa, ali je opet prognan jer je porijekom Židov: Nijemci mu naređuju da mora napustiti Kopar. Sklanja se u Portogruaro, tu je kapelan, pa se 1945. opet vraća u Kopar. Nije zadugo bio u miru: nova jugoslavenska vlast uhićuje ga pod optužbom da je skrivao hranu koja je bila namijenjena sjemeništarcima. Na montiranom procesu 4. listopada 1945. osuđen je na godinu dana zatvora. Pušten je iz zatvora već 30. prosinca 1945. godine, zahvaljujući apelu pulskih socijalista koji nisu zaboravili njegova dobročinstva koja je činio kada je živio i radio u njihovu gradu.
Milicija mu naredila da pješice napusti Umag
Još se jednom suočio s novom vlasti: Kad je ljeti 1947. došao u Umag propovijedati, milicija mu je naredila da odmah pješice napusti grad. Kada je odbio otići, plašeći se da bi ga na putu mogla zadesiti sudbina don Francesca Bonifacija, strpan je u jednu prostoriju punu stjenica i rano ujutro prebačen u Kopar. Rečeno mu je da ima pravo propovijedati u Sloveniji, ali ne i u Hrvatskoj.(Don Francesco Bonifaci nestao je u noći 11. rujna 1946. na cesti prema Krasici; najvjerojatnije je bačen fojbu; rodio se u Piranu 1912., za svećenika zaređen 1936., blaženim proglašen 2008.).
Don Labor nakratko je 1948. duhovnik u bogoslovskom sjemeništu u Gorici, pa župnik u Sv. Justu u Trstu. Tršćanska katedrala (Basilica cattedrale di San Giusto Martire) glavna je crkva u Trstu, a Just zaštitnik grada. (Just je i zaštitnik Labina). Svojedobno je (1854.),župnik Sv. Justa bio Juraj Dobrila (1812.-1882.), koji će nakon Poreča postati biskup Kopra i Trsta.
Don Marcello je godinu dana prije smrti opet postao ravnateljem, sada u tršćanskom biskupskom sjemeništu. Preminuo je od srčanog udara 29. rujna 1954. godine. (Piše: Robert Buršić)
POST SCRIPTUM. Antonio Santin, riječki i tršćansko-koparski biskup (Rovinj, 9. XII. 1895.–Trst, 17. III. 1981.). Teologiju studirao u Gorici i Mariboru, a završio u Stični 1918., kada je zaređen za svećenika. Do rata brinuo za pulske i rovinjske evakuirce u okolici Beča. Kratko je kapelan u Mutvoranu i Kavranu, zatim je u Puli djelovao kao kapelan, župnik i kanonik do 1933. Postavši biskupom, upravljao je riječkom biskupijom od 1933. do 1938., a potom tršćansko-koparskom biskupijom do umirovljenja 1975. Papa mu je 1963. udijelio počasni naslov nadbiskupa. Prvi je obišao sve župe i istarska popaljena sela nakon njemačke okupacije Istre 1943. Često je intervenirao u obrani nevinih i nezaštićenih. U svibnju 1945. posredovao je kod njemačkih zapovjednika u Trstu da poštedi grad od miniranja. (Istarska enciklopedija)
