Pomorac iz Pićna govori o svojim iskustvima iz Afrike
Pićanac Fredi Kiković iskusni je pomorac kojeg su poslovni izazovi odveli u daleku Afriku. Od 2007. godine radi kao dizaličar za norvešku firmu sa sjedištem na Cipru "Accommodation Barge-African Installer". Prije toga bio je na brodu za bušenje podmorja preko firme Saipem, i to od 2000. do 2007. godine. U kratkom razgovoru otkrio nam je neke detalje o svom zanimanju, te ispričao što ga fascinira, a što žalosti u Africi.
* Život pomorca ili platformaša, kažu, nije lak. Slažete li se?
- Život pomoraca nije lak, ali daje jedan vid ekonomske slobode.
* Radite uglavnom u Africi. Što Vas fascinira, a što Vas ljuti u vezi tog kontinenta?
- U Africi nas fascinira kako ljudi uspiju preživjeti ispod ruba siromaštva, a ljuti nas neorganiziranost, korupcija i nepostojanost sustava, tj. sustav ne funkcionira.
* Jesu li Istrani, odnosno Pićanci po nečemu slični Afrikancima, a da to nisu neke općeljudske stvari?
- Definitivno nema sličnosti, počevši od radnih navika i općeg prihvaćanja života...
* Prije dvije godine posjetili ste Doualu u Kamerunu i doživjeli lijepo iskustvo.
- Kamerun je dosta različit od Nigerije što se tiče mentaliteta i slobode kretanja. Ljudi su susretljiviji, te sam bio pozvan u krug familije kod našeg agenta.
* Jeste li u dugogodišnjoj karijeri imali neko neugodno, opasno iskustvo?
- Nigerija je sama po sebi opasna zemlja, pa nabrojimo par aspekata te tvrdnje... Boko Haram, pirati, ilegalne rafinerije koje su potpuno nesigurne, tako da svaki dan u Nigeriji predstavlja realnu opasnost.
* Ide li, po Vašem mišljenju, hrvatsko pomorstvo u dobrom smjeru? Kako se putuje i radi u pomorstvu u uvjetima korone?
- Realno, hrvatsko pomorstvo nije ni blijeda slika onoga što je bilo nekad. Ne postoji više ni jedna solventna kompanija, te smo osuđeni ukrcavati se preko stranih agencija na kompanije pod zastavom pogodnosti.
* Kad ste kod kuće, što najradije radite? Imate li hobi i obitelj?
- Nakon iskrcaja s broda, jutarnja rutina je odlazak u maslinik. Pokušavam nadoknaditi razdvojenost od familije. (Tekst: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatni album)
