'Kao alkemičar po prirodi, znam da je život umijeće'

Nakon dvije godine predavanja kao zamjena u privatnoj modnoj školi u Palermu, šivanja vjenčanica u Veneciji gdje je zanat 'ispekla' do savršenstva, te dugogodišnjeg rada u tekstilnoj struci, Martina Titonel vratila se u Bašaniju i otvorila obrt za modni dizajn Wonder. Osim napretka na profesionalnom putu, dolazak u Istru donio joj je pomak i na obiteljskom planu.  

"Vraćanje u Hrvatsku me obogatilo kćerkom i 100-postotnim posvećivanje majčinstvu i obitelji, tako da sam šivala isključivo njoj. Bilo je tu svega. Ona bi nacrtala, ja bih joj sašila: haljine za predstave, Božić, rođendane, plažu, repove sirene i kostime. Šivala bih i sebi i pokojoj prijateljici i rodbini. Sad sam se odlučila baciti na Wonder projekt", ispričala nam je Martina čiji obrt djeluje dvije godine. Završila je tekstilnu školu u Bujama, radila u trikotaži i pohađala privatnu školu Callegari u Labinu.

* Vašoj šivaćoj mašini tepate i govorite joj: 'Moja mala zvjerka'. Rade li strojevi bolje ako se s njima razgovara?
- Osobno mislim da da. Strojevi definitivno rade bolje ako se s njima komunicira… Tj. ako se zna pratiti onaj kreativan impuls koji sve nas i sve oko nas. pa i strojeve, povezuje. Kao alkemičar po prirodi, znam da je život umijeće, a ja u moju umjetnost dodajem i malo magije. (Smijeh)

* Koja Vam je omiljena kreacija na toj mašini?
- Nemam omiljenih kreacija na toj mašini, jer je svaka moja kreacija odrađena na njoj omiljena. Imam stav, da dok šivam, bilo što i bilo kome, da u to unesem svu svoju ljubav i zahvalnost, dok sate i sate sjedim uz mašinu zaboravim na sve, jednostavno se stopim sa šivanjem i šivenim… Kao da će ta kreacija, pa čak i najobičnija jastučnica, biti i ići u ruke nečem/nekom uzvišenom (kreaciji, Bogu).

* Vaša mašina stvarno liči aparat iz operacijske sale, čak ima i neku liniju koja podsjeća na one s EKG-a….
- Nisam na nju nikad tako gledala, ali sad kad povežem Vašu usporedbu operacijske sale i EKG-a, mogu povući poveznicu. Svaki moj sašiveni komad ja nazivam "mojim djetetom". I koji put mi je iskreno teško se rastati kad mušterija dođe preuzeti naručeno. Pa evo, možda su moji sašiveni komadi poput Frankensteina koji dobivaju život preko mašine 'koja operira'.

* Što Vas je navelo na izradu medicinskih maski, osim naravno, očite činjenice da nam one nažalost danas svima trebaju? Na što treba najviše paziti kod takvog proizvoda?
- Maskice sam krenula šivati ponajprije volonterski. Trebalo je ujediniti zajedničke resurse i snage. I napravila sam ono što je najprirodnije ljudskoj vrsti, svoje sam znanje i struku stavila na raspolaganje zajednici. Po uputama stožera, maskice su šivane iz dva sloja 100% pamuka. Nakon izrade tih volonterskih maskica, krenuli su upiti za personalizirane varijante, pa sam tu mogla dati oduška mojoj kreativnosti, naravno pazeći i tu na upute o tkanini u izradi a osobno sam modificirala modele po potrebama klijenata.

* Jeste li imali neke neobične ili posebno kreativne narudžbe?
- Ako se pitanje odnosi na izradu maskica, imala sam svakakvih upita; na dvoslojan pamuk dodati čipku, aplikacije, kosture, zakovice, vukove, vezove... Kako je kod mene sve kreativno i pomalo neobično, izrada takvih nekih upita je bila taman. (Smijeh)

Ako se pitanje odnosi općenito na upite u ovih 25 godina šivanja, bilo je tu svega. Najviše me se dojmi kad me mušterije pitaju za savjet i puste me da sama iskreiram (moje dijete, hehe), koje će savršeno pristajati njihovoj osobnosti, tijelu i prilici. Uživala sam šivati karnevalske kostime u Veneciji, kilometre vjenčanica, najčudnije haljine u Palermu za gospođe koje su redovito odvozile (moju djecu) po eventima u kazališta, jazz koncerte u botaničkim vrtovima, premijere i dodjele nagrada, diploma i slično.

Pred malo su mi dečki iz jednog hrvatskog benda dali priliku da kostime za nastupe na njihovoj turneji odradim po svom - radi kako želiš i što želiš -  tako da sam tu mogla izraziti i tehniku i kreativnost i zanos i ljubav...

* Osim šivanja, što najradije radite? Imate li neki hobi?
- Hobi... Hobi mi je definitivno istraživanje duhovnosti, tako da slobodno vrijeme provodim čitajući, pišući, kopanjem i istraživanjem, kako po netu, tako i po biblioteci, tražeći i povezujući. Volim i povezana sam jako s prirodom i njezinim ciklusima, tako da svaki dan s psom provedem što više vremena u šumi. (Kristian Stepčić Reisman)