Aleksandra Mandić: 'Zašto je crkva bolja od kafića?'

Ne shvaćam, može li mi netko pojasniti, da li smo mi nevjernici zaista građani drugog reda? Naravno, rame uz rame s vjernicima, jer nije ni vjernicima bolje nego nama nevjernicima, piše Puljanka Aleksandra Mandić u otvorenom pismu kojeg objavljujemo u nastavku.

Svako tko je vjernik jako dobro zna zašto mu treba mir u crkvi, a kći i sin, unuk i unuka ne znaju kako im fale majke i djedovi u staračkim domovima i bolnicama. Njima ne treba mir da svoje, možda umiruće, vide i da umirući vide njih? Vjerujem da su premijer, ministar unutarnjih poslova i ministar gospodarstva i poduzetništva, obzirom na funkcije koje obnašaju dovoljno kompetentni da mi odgovore.

'Pitala me kći vjerujem li u Boga'

Pitala me danas moja kći: "Mama ti ne vjeruješ u Boga, zar ne?" Ovo sam joj odgovorila: "Ja dušo priznajem samo znanost, a kvantna fizika je dokazala da nešto postoji, mi smo svi energija. Što misliš, ako nema nas i naših želja može li postojati Bog? Ako postoje ljudi koji žele loše stvari tko njima ispunjava želje? Da li bi Bog mogao postojati da nema nas ili on kroz nas živi?"

"Znaš dušo moja, Isus je bio jedan žestoki aktivist od kojeg su se svima tada tresle gaće od straha, pa su ga za primjer pričavlali na križ da nikome više ne bi palo na pamet tjerati pravdu i ostvarivati ljubav. 9 generacija kasnije, po primopredaji se generacijama prepričavala priča o Isusu i od 73 knjige koje su nastale po toj priči, nastala je Biblija.", nastavila sam.

"No sedam knjiga koje su napisane u Aleksandriji nisu uvrstili u Bibliju. S generacije na generaciju priči bi se uvijek dodalo nešto, tako je nastala priča o vjeri, jer ljudi su i tada kao i sada bili samo ljudi i širili su priču, da bolje zvuči. Dokaz tome ti je pustinja koja od točke a i točke b ima 2 dana hoda, to joj je veličina, odnosno dužina, a Mojsije je u njoj proveo 9 godina i nije mogao naći izlaz? Mhm da... To bi i u 21st trebalo proći?  Ma dobro tko je tu lud?", rekla sam kćeri.

'Crkvi dajemo milijarde, dok za bolesnu djecu nema'

Kakve mise gospodo? Gdje je Vama taj Vaš Bog? Je li on u Vama i živi kroz Vas ili je u crkvi? Bog živi u onim crkvama gdje su se mučile žene i proglašavale vješticama pa potom žive spaljivale na lomači?  Kakvi ste Vi uopće vjernici?  Nemojte raditi zlobe  pa Vam neće trebati odrješenje grijeha, to Vam je veoma jednostavan recept. Probajte, to Vam je ona prava suština od "biti čovjek". Ali ne! U crkvu se smije! U onu istu crkvu kojoj iz godine u godinu dajemo milijarde našeg novca dok za bolesnu djecu nema! Dok se za bolesnu djecu doktori žicaju na TV-u i prikupljaju donacije za medicinske aparate.  Je li Vama jasno da nam se Isus okreće u grobu?

Zašto uništavate dobit i gurate nas u siromaštvo? Zašto je crkva bolja od kafića i ekipe koja svaki dan pije kavu na istom mjestu? Svakome je taj "njegov"  kafić u koji ide kao dnevni boravak, gdje konobar zna kako tko s vrata uđe, tko kakvu kavu pije, taj konobar koji je bez pune plate i koji je dobio otkaz i onaj njegov šef. Znate oni mali potlačeni ljudi na čijim leđima putem nameta parazitirate? Mi smo eto svi sišli s uma, no Vi znate što pričate jer je vjerniku potreban mir u crkvi? Molim Vas da mi pojasnite, napisala je Aleksandra Mandić.