Bez Slovenaca Barbariga bi bila avetinjski prazna

Prolazeći pokraj Fažane, odakle izletnici odlaze na Brijune, pa kroz Peroj – poznato ljetovalište još iz doba Rimljana – stižemo do Barbarige, mjestašca dvadesetak kilometarog udaljena od Pule. Tu je samo nekoliko stalnih stanovnika i oni statistički spadaju pod Peroj pa se u zadnjemu popisu stanovništva Barbariga ne navodi kao naselje u sastavu grada Vodnjana, iako administrativno njemu pripada, piše Večernji u Turističkoj patroli.

U osamdesetim godinama prošloga stoljeća izgrađeno je turističko naselje Barbariga, koje punim plućima živi tijekom sezone. Barem je tako bilo dosad. Ove su godine ugostitelji goste čekali “k’o ozebao sunce”. I odahnuli su kad su u lipnju počeli pristizati. Bez njih, turista iz Slovenije koji ovdje mahom imaju apartmane kupljene devedesetih “za kikiriki”, a u kojima ili sami ljetuju ili ih iznajmljuju, Barbariga bi bila avetinjski prazna. Ispred konobe “Lucky” konobar nam daje letak. Na jednoj je strani ispisano radno vrijeme (do 24 sata) i popis jela koja se tu spravljaju, a na drugoj je “klic na kosilo” (poziv na ručak), odnosno na slovenskome jeziku ispisan dnevni meni za cijeli tjedan (juha, glavno jelo s prilogom, salata i desert stoje 46 kuna).

– Više od polovine gostiju je iz Slovenije. Ima posla, ne kao prijašnjih godina, ali mi smo sretni što sezona ide. Pratimo sve preporuke Stožera. Ne radi se dulje od dva sata poslije ponoći – sjedajući na propisanu udaljenost za naš stol, s maskom preko lica i rukavicama na rukama, govori nam vlasnik kafića “Tropicana nova”. – Ja sam Lucky – dodaje, ispruživši ruku pa odmah nakon stiska dezinficira rukavicu. I on i zaposlenici, a uz Luckyjeva sina tu su i dvojica konobara iz Ogulina, u punoj su zaštitnoj opremi i za svakim gostom odmah dezinficiraju stol. – Naselje je bilo vrlo lijepo zamišljeno. Trebali su tu biti ambulanta, ljekarna, dječje igralište... No devedesetih se sve zaustavilo, piše Večernji.