'Svaka vrsta glazbe može biti vrijedna slušanja ako je promišljena'

Jazz je idealna kulisa za učenje, odmor, rad i prvu jutarnju kavu. Tako sam svojedobno naletio na glazbu Guya Klucevseka, američkog harmonikaša i skladatelja, inače jednog od rijetkih koji koristi taj instrument u tom žanru muzike, poznatom po improvizaciji. Njegova me glazba na harmonici zaintrigirala jer sam se odmah sjetio svih onih fešti na kojima sam bio i gdje se redovito svirala harmonika, ali u sasvim drugom kontekstu. Sjetio sam se i narodne glazbe iz bivše države, koja je obilovala harmonikom i harmonikašima, što mi je bio sasvim dovoljan povod da o svemu tome porazgovaram s mladim pulskim harmonikašem Noelom Dožićem.

*Kao glazbenog laika, odnosno pukog konzumenta, ili ako hoćete, uživaoca u glazbi, oduvijek me fascinirao veliki broj tipki i butona na harmonici. I još ju treba i rastezati… Kako se snađete u svemu tome? Kako uspijevate sve te radnje izvoditi istovremeno?
- Slažem se da izgleda pomalo zastrašujuće, no kao i za sve ostalo, vremenom se razvije automatizam i stvori "shema" u glavi. Nakon par mjeseci vježbanja najčešće nitko nema problema s nalaženjem nota. "Rastezanje", odnosno rad mijehom, zasebna je vještina koja znatno utječe na stvaranje zvuka tako da se tome pridaje mnogo pažnje tijekom školovanja. Kad se nauče note i upravljanje mijehom, mnogo vremena ulažemo u kombiniranje tog dvoje kako bi tijekom izvedbe izgledalo nonšalantno i prirodno.

*Što mislite o slovenskoj narodnoj, odnosno popularnoj glazbi, a što o srpskoj? I jednoj i drugoj svojstvena je harmonika. S obzirom da se bavite i folklorom, kako se u sve to uklapa istarska glazba na harmonici?
- Zanimljivo je kako se i slovenska i srpska glazba na harmonici zasnivaju na kombinaciji istih elemenata: emotivnosti i virtuoznosti. Evidentna stilska razlika dolazi zbog različitih utjecaja: njemačko-švicarsko-austrijskog s jedne strane te istočno-europskog i arapskog s druge strane. I harmonike su različite, skoro pa bi se moglo reći da su potpuno drukčiji instrumenti. Slovenski je folklor preuzeo dijatonsku harmoniku koja zvukom, anatomijom i izgledom nema prevelikih sličnosti s klasičnom i kromatskom harmonikom koja se koristi u srpskom folkloru. Istarska narodna glazba ima određene poveznice sa slovenskim folklorom (posebice zbog dijatonske harmonike), no teško da bi se mogla svrstati u bilo što osim u zasebnu kategoriju.

U Istri, glazba je bila zrcalan odraz svakodnevnog života, tako da je fokusiranija na prikazivanje odnosa u društvu (balun, "ballo di sedia", ... - nalaženje partnera; pjevanje "na tanko i debelo" - muško-ženski odnosi). Naravno, treba spomenuti i tzv. Istarsku ljestvicu koja sama po sebi izdvaja istarski folklor kao nešto drugačije i vrijedno očuvanja.

*Harmoniku ljudi obično doživljavaju kao instrument za fešte. Rijetko tko sluša klasičnu glazbu izvedenu na harmonici. Jesam li u krivu?
- Istina je da se harmonika često spominje u tom kontekstu, ali posljednjih se dvadesetak godina mišljenje društva počelo mijenjati. Harmonika je dobila svoje mjesto u brojnim glazbenim školama i vremenom se etablirala kao ozbiljan instrument s mnogo mogućnosti. Također, ljudi nerijetko izbjegavaju klasičnu i modernu glazbu zbog određenih stereotipnih gledišta (dosadno, zastarjelo, previše komplicirano, ...). Srećom, iz osobnog iskustva mogu potvrditi da se, uz malo truda s naše strane (objašnjavanja i davanja konteksta glazbi), svima može približiti taj dio umjetnosti.

*Jeste li član neke skupine ili orkestra ili najradije svirate sami? Kako Vam je na studiju u Švicarskoj?
- Mnogo sam godina bio član instrumentalnih orkestara u OKUD-u "Istra" i KUD-u "Uljanik", kao i raznih skupina tijekom studija. Svaka od opcija (solo, komorna glazba, orkestar) ima svoje prednosti i mane: što je više izvođača, odgovornost se dijeli na više ljudi, no isto tako dolazi do ograničavanja individualnosti. Osobno nemam favorita i jednako rado nastupam sam kao i s ostalim izvođačima.

U prošlih par mjeseci od početka studiranja u Zürichu bio sam član 10-ak različitih sastava od kojih su možda najzanimljiviji tkz. "Piazzola kvintet" (bandoneon/harmonika, violina, klavir, gitara, kontrabas) i improvizacijska skupina sačinjena od harmonike, bas gitare i plesačice. Ova prošla rečenica vrlo dobro predstavlja najbitnije značajke studiranja u Švicarskoj: slobodu i eksperimentiranje. Ako pokažeš zanimanje i kvalitetu, sva vrata su ti otvorena, no jednako tako, nerad i "padobranstvo" lako odvedu do nekompetentnosti i lošeg glasa.

*Biste li radije otišli na party elektronske glazbe, rock koncert ili tzv. cajke?
- Djetinjstvo sam proveo slušajući Balaševića, Crvenu jabuku, Parni valjak, itd. tako da se odgovor sam nameće. Naravno, imao sam i razne faze, među kojima su techno, rap i "narodnjaci". Smatram da svaka vrsta glazbe može biti vrijedna slušanja ako je promišljena i kvalitetno prezentirana.

*Na kojim ste sve manifestacijama sudjelovali, koje su Vam ostale u sjećanju i zašto?
- Glazbom sam okružen od rođenja (roditelji su dugogodišnji članovi KUD-a "Uljanik"), a prvi konkretniji susret sam imao već s tri godine krenuvši u glazbeni vrtić u sklopu OKUD-a "Istra". Samim time, imao sam priliku prisustvovati nebrojenim manifestacijama.

Bio sam sudionik na više od 40 harmonikaških natjecanja, a sveukupan broj nastupa mogao bi biti blizu brojke tisuću. Možda mi je najviše u sjećanju ostala manifestacija u sklopu otvaranja "KHL Medveščak - Arena Ice Fever MMXII" (prva hokejaška utakmica pod otvorenim nebom) gdje sam nastupio kao predstavnik KUD-a "Uljanik". Pred sam početak utakmice, izašao sam na zaleđeni pod Amfiteatra u Puli, odjeven u prigorsku narodnu nošnju i na bisernici odsvirao "Serbus, Zagreb moj" (svojevrsnu himnu KHL "Medveščak") dok me osam tisuća navijača pratilo pjevanjem.

*Kako provodite slobodno vrijeme, imate li obitelj i neki hobi?
- Do prije par godina živio sam u predgrađu Pule s obitelji. Trenutno živim s djevojkom u Zürichu gdje zajedno studiramo na Zürcher Hochschule der Künste. U slobodno vrijeme vježbam instrument (prokletstvo glazbenika) te rado čitam knjige, igram videoigre i družim se s prijateljima. (Kristian Stepčić Reisman)