Provokativna knjiga: '15 posto bijelih pijemontskih tartufa je iz Istre'
U knjizi The Truffle Undergorund koja izlazi 4. lipnja, autor Ryan Jacobs istražuje zašto su lažni tartufi preplavili talijansko tržište. Tartufi, jedna od najcjenjenijih i najskupljih delikatesa, već su dugo više statusni simbol nego superiorna namirnica što definitivno jesu. Status i cijena tartufa, posebno vrhunskih tartufa koji se ne mogu uzgajati i posebno bijelih tartufa, u ovaj biznis privlači ozbiljnu koilčinu kriminalnih namjera. Rezultat je kaotično tržište u kojemu ni berači tartufa ni trgovci ni potrošači više nisu dovoljno zaštićeni, piše portal Plava kamenica.
Ryan Jacobs je zamjenik glavnog urednika Pacific Standarda. Veći dio svoje istrage u Europi obavio je kao pridruženi član (NAS) za hranu talijanskih karabinjera i talijanske šumarije. Eater je objavio izvadak iz knjige, iz poglavlja nazvanog Detektivi i prevaranti. Događaji su se odvijali u Astiju 2012. kad je državna šumarska komanda lokalnoj službi naredila istragu o porijeklu šumskih namirnica koje se prodaju na pijemontskim poljoprivrednim sajmovima.
Vlasti su na sajmove ubacile svoje ljude koji su pozirali kao kupci zainteresirani za tartufe, posebno za one koji se prodaju na Fieri del Tartufo Bianco, glavnom sajmu tartufa u Astiju. “Dok su obilazili sajam primijetili su prodavača koji nije istaknuo podatke o porijeklu pijemontskih bijelih tartufa koje je prodavao. Iako ih ispisuju trgovci, podaci porijeklu daju barem neki uvid u proces, jer se mogu provjeriti,” piše Jacobs.
Preprodavač bez potvrda o sljedivosti koji je pred inspektorom Diegom Grizijem naprosto potrpao tartufe u vreću i pobjegao, samo je mali detalj u dosta depresivnoj slici o kojoj se, zapravo, već godinama dosta zna i izvan tartufarskih i restoraterskih krugova, ali dosad nije bila istražena i stavljena u globalno dostupne knjige. The Truffle Underground, naravno, nije mogao proći bez Istre.
Oko 15 posto pijemontskih bijelih tartufa koji se prodaju u Astiju uopće nije iz Italije: prekupci ih nabavljaju od berača iz Istre. Ukupno oko 90 posto tartufa ne dolazi iz slavne zemlje Albe, tako ih nabavljaju po bitno nižoj cijeni od one koju traže berači koji rade u lokalnim brdima, i dramatično dižu marže. Mnogi trgovci u Astiju znaju koliko u svijetu vrijede imena Asti, Alba i Pijemont i godinama zarađuju na tome prodajući iste sorte tartufa iz manje poznatih regija i zemalja. “Računajte,” kaže Ken Frank, američki chef koji u svom restoranu La Toque u Napi s tartufima radi od 70-tih, “Koliko ih ima, ne mogu svi kupovati tartufe iz Albe.”
Kriminal na tržištu luksuzne hrane svugdje u porastu,a li čini se da se Italija zbog velikog broja zaštićenih i skupih brendova i proizvoda suočava s najvećim problemima. Talijani, uostalom, imaju domaću mafiju koja bolje od ikoga zna vrijednost talijanske hrane i vina i agresivno pojačava prisutnost u toj industriji, piše Plava kamenica.
