Pobačaj bi trebao biti zadnja opcija, ali isti se ne smije zabraniti
U prostorijama pulskog i istarskog SDP-a 4. svibnja održana je tribina „Reproduktivna prava žena u Hrvatskoj“ u organizaciji Foruma žena SDP-a na kojoj su sudjelovale Maja Sporiš, predsjednica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a, Vlasta Šimek, predsjednica Foruma žena SDP Istre i Sanja Radolović , predsjednica SDP Pule i istarska kandidatkinja za EU parlament.
Maja Sporiš, prezentirala je SDP-ov prijedlog Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće. Pritom je istaknula kako Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine je zapravo bio napisan za 21. stoljeće te kako je zbog Odluke Ustavnog suda RH potrebno donijeti novi Zakon. Sporiš, ujedno i autorica prijedloga Zakona istaknula je kako je SDP-ov prijedlog Zakona „poboljšana“ verzija onog zakona iz 1978. godine. Donošenjem predloženog Zakona uskladit će se ova vrlo osjetljiva materija sa suvremenim kretanjima i znanstvenim i medicinskim postignućima današnjeg vremena.
Predloženim zakonom podiže se period prava žene na pobačaj na zahtjev s 10 na 12 tjedana od začeća, a što je praksa i polovice država članica EU (Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Grčka, Mađarska, Njemačka, Latvija, Litva, Rumunjska i dr.) Također, propisuje se pravo maloljetnica koje su navršile 16 godina na zahvat bez suglasnosti roditelja, a što je standard i u važećem zakonu te praksa u zemljama u članicama EU (Austrija, Belgija, Nizozemska, Norveška, Francuska, Švedska). Uvodi se i odredba koja se odnosi na osobe s invaliditetom, tj. lišene poslovne sposobnosti i njihovo pravo odlučivanja o prekidu trudnoće. Propisuje se savjetovanje s ginekologom o izvođenju zahvata i svim posljedicama istog kao i mogućnostima izbora između kirurškog i medikamentoznog pobačaja, daljnjoj kontracepciji. Ukida se dobna granica za sterilizaciju, polazeći od potpune slobode i prava na odlučivanje o svojem tijelu. Uvodi se odredba koja jasno propisuje u kojim ustanovama (opće bolnice, kliničke bolnice, klinički bolnički centri i privatni liječnici) se može izvršiti zahvat i na koji način, dakle obvezno dostupnost i kirurškog i medikamentoznog zahvata.
Nadzor nad radom svih gore navedenih vršila bi inspekcija ministarstva nadležnog za zdravstvo. Također, propisuje se da troškove pobačaja kao i sterilizacije u cijelosti snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), dok se kod privatnih liječnika isto plaća sukladno cjeniku zdravstvenih usluga Hrvatske liječničke komore. Uvodi s obveza rada liječnika bez priziva savjesti u bolnicama i klinikama, kako bi usluga bila dostupna i pravovremena u svim ustanovama. Propisuje se besplatna kontracepcija na trošak HZZO-a kao i obveza edukacije radi prevencije trudnoće i spolno odgovornog ponašanja. Zaključno, propisuju se stroge novčane kazne za prekršitelje zakona.
Sanja Radolović, predsjednica SDP Pule i SDP-ova istarska kandidatkinja za EU parlament pohvalila je pulsku bolnicu koja funkcionira bez priziva savjesti liječnika po pitanju pobačaja te po provođenju uz riječku bolnicu medikamentoznog prekida trudnoće kao jedinih u Hrvatskoj kao manje agresivne metode od one kirurške. Naime, dostupnost usluge obavljanja pobačaja ovisi i o raspoloživosti liječnika pojedinom mjestu, a s obzirom na institut „priziva savjesti“. Tako imamo bolnice koje zbog priziva savjesti svih liječnika nisu u mogućnosti pružiti uslugu pobačaja, a što direktno dovodi do sukoba dva prava, pravo liječnika i pravo pacijenta, koji pacijent/trudnica se u tom trenutku nalazi u podređenom položaju u odnosu na pravo liječnika. Također, izjavu ravnatelja najveće zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, odnosno šefa Rebra Ante Ćorušića kako „žene koje dolaze obaviti pobačaj ionako nisu pacijentice nego klijentice“ ocijenila je skandaloznom te dodala da bi osobu koja je sposobna takvo nešto izjaviti trebalo promptno smijeniti.
Vlasta Šimek, predsjednica Foruma žena SDP-a Istarske županije izjavila je kako žene nekad nisu ni mislile da će biti u poziciji kao danas da se moraju boriti za svoja temeljna ljudska prava te da svi moramo glasno ustati protiv nakana ograničavanja temeljnih ljudskih prava, a u smislu toga i protiv nakana da se zabrani pobačaj u Hrvatskoj.
Zaključno, sudionice tribine su utvrdile kako je iako bi pobačaj trebao biti zadnja opcija, svjesni smo činjenice da se isti ne smije zabraniti, a restriktivni zakonodavni okvir izložio bi žene diskriminaciji i pribjegavanju ilegalnim alternativama koje dovode do povećanih rizika po zdravlje žene.
