Ovdje se dolazi zbog Mire, čuda od kuharice, predrage žene
Meni je, recimo, najbolji istarski restoran domaće kuhinje mali, obiteljski, uz rječicu i most preko nje pod Momjanom. Sam okoliš već je očaravajući. Iznad vas strmo brdo na čijem je vrhu Momjan i ruine tvrđave, a kao arhitektonska opreka sasvim moderno zdanje vinarije jednog od najboljih istarskih vinara, Gianfranca Kozlovića, a onda i zelenilo. Posvuda uokolo smirujuća priroda. Iza visoke živice uz cestu, opet u raskošnom zelenilu, obožavana je kućica sa Starim podrumom. Ovako će ga zvati samo oni koji ovdje stiži prvi put, jer je svima ostalima u pameti Mira, pa bi marketinški uputnije bilo da se službeno ime restorana jednostavno promijeni, piše Jutarnji.
Kako bilo, ovdje se dolazi zbog Mire, čuda od kuharice, predrage žene koja vas osvoji i prije nego što ste probali išta iz njezine kuhinje. Žena ima sreću jer su joj i dvije kćeri jednako simpatične i s gostima prisne, pa u nepatvorenom obiteljskom ozračju, gdje je zet vinar, a i koji unuk se na časak ukaže trčeći među stolovima, jedina enigma ostaje Mirin suprug. Ovdje sam bio najmanje deset puta, a da ga nikada nisam vidio. A on je jako, jako važna karika Mirine kuhinje. Osim što je sigurno samozatajan, vjerojatno je nevidljiv jer je u šumi, gdje za nas jelce po cijeli dan bere gljive, šparoge, bljušt, medvjeđi luk, maslačak i tko zna koje sve ne jestivo bilje. Ono je okosnica teka prvih tanjura koje će vam ovdje poslužiti, donosi Jutarnji.
