'Mirovine uložiti u Uljanik, ali uz uvjet ulaganja u turizam'
"Po meni 99 posto ne postoji prostor za restrukturiranje, mogu zadržati jedan posto za iznenađenja koja su moguća u Hrvatskoj. Tomislav Debeljak nije partner Vlade po pravilima restrukturiranja, jer po pravilima koje će prihvatiti Europska komisija mora 50 posto dubioza preuzeti na sebe, a Debeljak jasno poručuje da stare dugove koje je stvorio netko drugi neće snositi. Sam je poručio da neće biti strateški partner", ocjenjuje trenutačnu situaciju oko brodogradnje Slavko Linić, javlja N1.
Kaže kako je Debeljak uspio u restrukturiranju Brodosplita jer je smanjio broj zaposlenih, orijentirao se na metalnu industriju, ali isto tako od 2013. ondje nije izgrađen nijedan ozbiljan brod. Smatra da su ostali potencijalni partneri za restrukturiranje odustali nakon pregleda poslovnih knjiga Uljanika i 3. maja.
"Postojeći vlasnici, a to su dobrim dijelom mirovinski fondovi, jer imaju kapital od hrvatskih mirovina, smatrao sam da bi oni trebali trenutno krenuti unutra. S ulaskom mirovinskih fondova mogao se osigurati kvalitetan menadžment i kapital za restrukturiranje i tada bi i Vlada dala svojih 50 posto", iznio je svoj plan Linić.
Smatra da je u 3. maju trebalo fizički ostaviti brodogradnju, a Uljanikove lokacije u Puli prenamijeniti u turizam i nešto zaraditi. "To je ozbiljno restrukturuiranje", rekao je Linić.
Dodaje da inzistiranje na zadržavanju fizičkog rada u oba brodogradilišta plaši potencijalne investitore. Ako dođe do stečaja, vjeruje da će se prodavati lokacije i javljati investitori koji žele kupiti lokacije i baviti se turizmom. Uvjeren je da nema budućnosti ako se inzistira na dvije fizičke lokacije u brodogradnji.
Prisjetio se 2013. kada je bio ministar financija. Kaže da su mislili kako će 3. maj u stečaj, ali tada se pojavio Uljanik i oni su sami predložili da fizički rado stane u 3. maju, a uprava i turizam budu u Uljaniku. Zašto su od toga odustali ne zna.
"U ono vrijeme Uljanik je bio pozitivan, imao dobre planove, fondovi su ušli sa svježim kapitalom, dobili sredstva za restrukturiranje 3. maja i plan oko zadržavanja brodogradnje samo u 3. maju. Smatram da je u ono vrijeme 2013. ponuda kvalitetnog brodogradilišta poput Uljanika, mislim da boljeg rješenja nije bilo", rekao je i dodao kako ne zna što se zapravo dogodilo poslije.
Smatra da 3. maj nije potopio Uljanik. "Očito su pogrešne odluke uprave i Nadzornog odbora. Prvo su ostali na tome da ostaju s dva brodogradilišta, išli zaključivati masu poslova, e sad kako objasniti da nijedan brod nije završen ispod 18 mjeseci zakašnjenja, s druge strane evidentno je da se nije ulagalo u modernizaciju", zaključuje Linić.
Te 2013. vjerovao je da mogu konkurirati Dalekom istoku jer se išlo na proizvodnju specifičnih brodova, a ne na klasične tankere. Evidentno mu je da su imali ogromne promašaje u održavanju rokova i procjenama u cijenama. "Trebalo je možda smanjiti knjigu narudžbi i održati rokove", zaključio je za N1.
