Što zapravo znači proglašenje isključivog gospodarskog pojasa?

Jedini od javno poznatih uvjeta Mosta postavljenih pred pregovore s HDZ-om (barem od onih koje znamo javno) odnosi se na isključivi gospodarski pojas. Podsjetimo se što to zapravo znači za naše ribare u odnosu na ZERP, koji trenutačno regulira ribarenje u Jadranskom moru, piše Ines Sabalić za tportal.

Prema definiciji, Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) 'obuhvaća morski prostor u Jadranskom moru od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pučine do njegove vanjske granice određene općim međunarodnim pravom, a privremeno slijedi crtu razgraničenja epikontinentalnog pojasa uspostavljenu Sporazumom između SFRJ i Italije o razgraničenju epikontinentalnog pojasa iz 1968. godine.

Mnogi ne znamo odnos, primjerice, ZERP-a i teritorijalnih voda. Teritorijalno more označava puni suverenitet države nad vodama, koje su 12 milja, tj. 22 kilometra od obale, dok Ekskluzivna ekonomska zona (EEZ) daje suvereno pravo. U svom pojasu, ZERP-u, ili u EEZ-u, nitko ne smije spriječiti plovidbu brodovima druge zemlje, a smije u svojim teritorijalnim vodama.

Uz ove pojmove, kaže ekspert s kojim smo razgovarali, spominje se i epikontinentalni pojas, a to je morsko dno i morsko podzemlje izvan teritorijalno mora, a koje se prostire duž vanjskog ruba obale. To je ujedno najdalji pojas na koji neka država polaže pravo. I ZERP i EEZ protežu se najdalje 200 milja, tj. 370 kilometara od obale.

Za vrijeme pregovara o članstvu, u Hrvatskoj nismo razumjeli zbog čega smo morali odustati od Isključivog gospodarskog pojasa (ili EEZ-a, kojeg smo prethodno proglasili 3. listopada 2003.) kad je pravo na proglašenje određeno Konvencijom o pravu mora, koja je UN-ov zakon, dakle jača i od nacionalnih i europskih zakona.

Tadašnji povjerenik za proširenje Olli Rehn poručio je kako moramo birati između EU-a i EEZ-a ili ZERP-a. Usred tog velikog spora Finska, iz koje bio povjerenik Rehn, u veljači 2005. proglasila je baš takav svoj pojas, vrlo sličan ZERP-u. Mi koji se sjećamo pregovora svjedočimo da su tjedni i mjeseci protekli su diplomatsko-političkoj drami, analizirali su se dokumenti, potpisi i parafi. Bit te drame bila je ta da su Slovenija, i prvenstveno Italija, stavile zabranu na hrvatsku odluku. Sve je bilo jako zbunjujuće.

Naučili smo ovu važnu lekciju: čak ako je nešto i tvoje pravo, nemoj ga gurati nasilu - imaš susjede, oni imaju svoje  interese, moraš ih uvažiti zbog milijun drugih pitanja koji će iskrsnuti poslije u vašoj zajednici i suživotu. Nisi tovar, ne guraj. Kompromis je način života u zajednici. Kompromis ne znači kompromitacija.

Trebalo nam je skoro četiri godine adaptiranja i razumijevanja okolnosti, pa i pojma kompromisa, da Sabor odluči da se ZERP neće primjenjivati na članice EU-a. Ali određeno nezadovoljstvo je ostalo kao voda stajaćica i Most ga sad prezentira kao uvjet prije svih uvjeta.

Ali pogledajmo što se to događa; postaje li to Božo Petrov i regionalni faktotum! Naime, Slovenija bi se svakako protivila proglašenju hrvatskog Isključivog gospodarskog pojasa, jer je njezin stalan argument taj da bi se proglašenjem prejudicirao krajnji dogovor o granici. Dakle, ispunjenje ovog uvjeta Mosta vodit će, čini se, određenim trzavicama i reaktivaciji svađe oko Piranskog zaljeva. Sloveniji bi se, čini se, fućkalo za 13 mandata Mosta, makar bi se zaoštravanjem sada posve umrle svađe, Most predstavio kao zaštitnik hrvatskih interesa, a one koji nisu za svađu, lako bi proglasio za izdajice.

Ne znamo što je iza zatvorenih vrata na pregovorima, ali i nama, a valjda i pregovaračima Mosta i HDZ-a nameće se pitanje je li moguće, je li potrebno, i ako jest, zašto je potrebno podignuti ZERP na razinu EEZ-a.

Kako nam je rekao stručnjak za ovu pravnu problematiku, moguće je promijeniti ime ZERP u EEZ i tako bi se pridonijelo pravnoj jasnoći. Ali praktički već sada ZERP i EEZ su jedno te isto.

Devedeset posto svih sadržaja EEZ-a jest već u ZERP-u. Svih tih devedeset posto sadržaja već pokriva ZERP.

Uzmimo najkonkretniji, najživotniji primjer: za naše ribare preimenovanje ZERP-a, tj. dodavanje deset posto sadržaja neće značiti ništa. Nula. Nikakve promjene. Sve što se tiče ribarstva pokriveno je ZERP-om.

Europske ribarice i dalje će slobodno loviti Jadranom. Ribarenje pripada u zajedničke europske politike, a to znači da se kvote i režimi izlova određuju iz Bruxellesa. Na stranu posve beznačajan slovenski ulov i nešto veći grčki, jer su jedini važni i jaki ribari u Jadranu Talijani.

Otkad smo proglasili ZERP, dobili smo i obavezu sprečavanja drugih, neeuropskih ribarica, kineskih, korejskih, tih tvornica koje žderu sve pred sobom, da se zalijeću u naše more. U praksi, takvih je izleta iznimno malo.

U praksi, također, Hrvatska, jer je potkapacitirana, nije niti ZERP, ovih devedeset posto, uspjela implementirati. Imamo na papiru, ali nemamo na moru. ZERP je sjajan zakon, odlična zaštita, ali pod uvjetom da nije mrtvo slovo na papiru, nego da se provede. Da uđe flotila kineskih brodova monstruma koji bi, kako bi plovili, usisavali sve živo iz Jadrana, bio bi red primijeniti ZERP, ali je pitanje bismo li to mi napravili.

Korištenje ovakvog pojasa omogućuje suvereno pravo nad morskim dnom. To bi moglo biti važno, na primjer, za polaganje cjevovoda. Imamo i pravo i iskorištavanja ispod morskog dna u kojem bi možda moglo biti nafte ili plina. Isto tako, na površini mora mogli imali bismo suvereno pravo iskorištavanja energije sunca, postavljanjem panela ili pak vjetra. Druge zemlje bile bi isključene iz toga. Velik dio ovih elemenata već omogućuje ZERP, što dokazujemo time da je svojedobno pet kompanija bilo dobilo pristanak na bušenje i istraživanje nafte i plina u Jadranu. Tadašnji premijer Zoran Milanović tada se povukao, sjećate se, i rekao da bi se o tome mogao raspisati i referendum.

Dakle, moguće je, ali tako da to bude jako pripremljeno i proceduralno i politički. Pridonijelo bi pravnoj jasnoći, drugih većih efekata ne bi imao. Posebno, i posve jasno treba naglasiti, ne bi imalo baš nikakav utjecaj na ribarstvo. Ako je to vrijedno svađa sa Slovenijom i natezanja s Italijom, onda je moguće.

Na tom tragu zanimljiv je slučaj Grčke i Turske, koje su desetljećima su u klinču tzv. egejskog spora oko teritorijalnih voda grčkih otoka u neposrednoj blizini Turske, ali i oko zračne demarkacije i stupnja militarizacije. Kad je buktao spor između Slovenije i Hrvatske oko ZERP-a, Grčka je, uspoređujući to sa svojom situacijom, stala na hrvatsku stranu.

Grčki EEZ ne priznaje Turska, ali priznaju Cipar i Izrael, što je preduvjet za polaganje cjevovoda. Sve tri zemlje zainteresirane su za to pa im je bitno i imaju legalni temelj. Proglašenje EEZ-a omogućilo je Grčkoj određenu ekonomsku aktivnost, ali je pojas u jednom dijelu ostao sporan i dodatak lošim odnosima dvije zemlje.

Na Cipru, koji je podijeljen, proglašena su dva isključiva pojasa, od čega onaj Turske Republike Cipar, priznaje samo Turska. Na Cipru vidimo odjeke grčko-turskog spora.

Španjolska je također proglasila EEZ, ali kad je isti pojas proglasio i Maroko, nastao je spor između te dvije zemlje, jer su Španjolci to tada besplatno lovili, a sada moraju odvajati za odštetu Maroku. Madrid je zapravo kombinirao: pun EEZ proglasio je na jugu i na zapadu, ali prema granicama s Francuskom proglasio je samo isključivu ribarsku zonu.

Najveći isključivi gospodarski pojas na svijetu ima Francuska zbog toga što je pod njezinim suverenitetom mnogo malih otoka u Pacifiku. Slijede SAD, Australija, Rusija i Britanija. Veliki EEZ imaju Danska, Norveška, Portugal, Španjolska.

Vratimo se u susjedstvo. Italija nikada nije proglasila isključivi ekonomski pojas, možda zato što je najvažniji igrač u ovom dijelu Mediterana, želi biti slobodnija u svojim postupcima. Ipak, proglasila je Ekološku zonu koja je jedna od varijanti EEZ-a.

Sjever Europe tek se nedavno civilizirao oko zona, ali to je preveliko širenje ove male teme, piše tportal.