Autobuseri počeli naplaćivati karte i za bebe
U moru pritužbi kojima nas svakodnevno zasipaju poznanici i prijatelji, ovih je dana do mene doprla i jedna o kojoj vrijedi napisati par riječi. Radi se o staroj dobroj priči kako su svima puna usta demografske obnove, ali kad je u pitanju praksa stvari se zakompliciraju.
Naime, nekada je vrijedilo pravilo da je za djecu gotovo sve besplatno, a danas to vrijedi samo kao iznimka. Ukrcao se tako prije par dana čovjek sa suprugom i djetetom od godinu dana na autobus i neugodno se iznenadio kad mu je kondukter htio naplatiti kartu za klinca. Doduše, popust je iznosio čak osamdeset posto, ali nekome je i tih deset, dvadeset kuna problem. Raspitali smo se potom na jednom istarskom kolodovoru o cijenama karti za djecu, točnije onu mlađu od tri godine, i doista, neslužbeno smo saznali da je prije godinu, dvje, većina prevozničkih kuća uvela naplatu karti i za tu kategoriju putnika.
Prije je važilo pravilo da dijete do 4 i pol godina u naručju odrasle osobe ne plaća kartu, no sada se ona mora platiti, neovisno gdje se djete nalazilo. Otišli smo potom na internet stranice jednog istarskog autobusnog prijevoznika i pokušali bukirati kartu. Odabrali smo relaciju Barban – Pula u jednom smjeru, a kao dan putovanja stavili jedan datum krajem kolovoza. Ispostavilo se da cijena karte „normalnog“ putnika iznosi 30 kuna, djeca do tri godine plaćaju šest kuna, a ona od tri do deset 18 kuna. Popust je, dakle, izdašan, ali platiti se ipak mora.
Ne znam je li usporedba na mjestu, ali paradoksalno je da neke turističke agencije koje prodaju privatni smještaj na Jadranu ne naplaćuju boravak za djecu do tri godine, pri čemu je uvjet da dijete ne koristi treći ležaj, odnosno da spava s roditeljima. Ispada da je u nekim situacijama bolje biti dijete turista, nego lokalca. (Kristian Stepčić Reisman)
