Tamara Obrovac: Selidba na selo bila mi je potez života

Istarska glazbenica i flautistica Tamara Obrovac ima istančan sluh za naglaske. U prvoj sekundi razgovora, poslije mojeg izgovorenog: “Vani jako puše”, kao iz topa pogađa da sam iz Karlovca, piše Maja Car za Večernji list. Ne govorim to bez razloga, jer upravo različiti dijalekti istarskog govora poseban su predmet interesa kojim se bavila i na albumu “Canto amoroso” koji je nakon hrvatske naklade iz 2015. godine, dostupne samo na koncertima, izašao za Austrijski Alessa records, sada u prodaji i diljem Hrvatske... a koji je, kaže izdavač, pravi hit čak i u Kini.

Kineski parametri

„Ma to s Kinom malo je preuveličano! Naime, riječ je samo o promotivnoj tiraži albuma koju su u Kinu odnijeli naši predstavnici, a pri čemu se ispostavilo da Kineze strašno zanima kombinacija etnopristupa, jazza i originalne kompozicije, dakle tri parametra s kojima ja upadam u taj kontekst,“ smije se simpatična glazbenica pa nastavlja o albumu snimljenom doslovno u jednom dahu u studiju u Udinama u Italiji, a na kojem se vraća originalnom zvuku i glazbenom izričaju Transhistria ensemblea te nastavlja objašnjavati odakle ta njezina svojevrsna opsesija dijalektima.

„Opsesija je teška riječ, ali istina je da su mi jako zanimljivi istarski dijalekti. Ponajprije jer ih ima jako puno na tako malom prostoru i na tako mali broj stanovnika. Dijele se na dvije kategorije – slavenske i romanske, jer i Italija je imala tu u Istri svoj utjecaj na povijest. Dakle, osim što pjevam na svom matičnom južnoistarskom dijalektu, na ovom albumu pjevam i na istrorumunjskom, istroromanskom, a naslovna pjesma za koju sam sama napisala tekst je na istromletačkom, pa čak jedan dio pjesme i na armenskom. Iznimno su mi zanimljivi zbog melodioznosti koju u sebi nose. Melodija tih govora u skladanju me oduševljava i nadahnjuje,“ rekla je.

Tihi matrijarhat

Dio ljubavi prema istarskom naslijeđu i povijesti koju njeguje u svojoj glazbi, osim podrijetlu, Tamara duguje i baki Uliki koja ju je odgojila. „Znate, mi u Istri imamo neku vrstu tihog matrijarhata. Danas se to, doduše, pomalo gubi, ali u vrijeme mojeg djetinjstva i mladosti bio je jako vidljiv. Istranke su iz tihog kućnog kuta kontrolirale sve, a moja je baka bila jedan takav primjerak. S relativno malo formalnog obrazovanja, ali s puno zdravog razuma mnogo je stvari nosila na svojim ramenima. Bila je baš snažna žena i kroz njezinu borbu sa životom i ono što mi je prenijela odgojem upilo se u mene puno te tradicije i osjećaja Istre koji joj dugujem,“ kaže Tamara.

Vratili smo se na priču o dijalektima pa nas je zanimalo bismo li je razumjeli dok govori autohtonim joj južnoistarskim da je posjetimo u njezinu domu... Tamara kaže da bismo je gotovo sve razumjeli jer je relativno normalan i nije kao labinjanska cakavica u kojoj ima puno govora na “o” i drugačijih naglasaka, ili neki govori na Buzeštini koji imaju mnoge specifične prijeglase. No s razumijevanjem teksta definitivno imamo problema i kada slušamo prvi službeni singl s albuma pomalo morbidnog naslova “Se me ra morta privari” ili u prijevodu “Ako me smrt prevari”.

Naslov morbidan, tematika normalna

„Naslov je možda malo morbidan, ali tematika je vrlo normalna! Govori o željama u životu, primjerice što bi se dogodilo da me smrt prevari pa ne uspijem ostvariti, recimo, ljubav... Uglavnom, vjerujem da poznajete osjećaj kad se naježite od glave do pete. E, pa upravo mi se to dogodilo kad sam radeći na jednom projektu čula snimku na kojoj Silvana Brkarić Krculić izgovara svoju poeziju, pjesmu “Se me ra morta privari”, dio koje sam i uglazbila. U tom zvuku govora i bez razumijevanja značenja riječi prepoznajem emociju, arhaiku i iskonsku snagu različitosti i promjene kao osnovnog životnog principa. Dakle, čak i ne razumijevajući značenje riječi, ja sam osjetila metafizičku snagu tog govora koja me inspirirala da skladam,“ kaže autorica.

„Ne osjećam još potrošnju materijala, ali zamor da. No takvih sam umora imala i kad sam bila puno mlađa. Nije ovaj naš posao sasvim lagan jer pola vremena niste kod kuće. Vozite se na posao, na koncerte, radim 50.000 kilometara godišnje samo da bih došla na mjesto na kojem moram raditi... Znam se navečer doslovno srušiti u krevet. Imam switch on i switch off, nema kod mene one faze između toga,“ kaže dok uživa u pogledu na svoj vrt u Svetvinčentu u čiju se osamu prije 15 godina preselila iz Pule. Taj joj je odluka, kazala je, bio „najbolji potez u životu“.

„Aktualno stanje me više žalosti nego što me straši. Mislim da svaki normalan čovjek koji njeguje elementarne, civilizacijske manire treba biti ražalošćen ovom situacijom. Voljela bih da živimo u otvorenijoj, slobodnijoj i ekonomski stabilnijoj zemlji. Građane više ne interesira to tko će biti na vlasti, nego konačno tko će tu vlast obavljati kao pošten posao i biti posvećen narodu koji ga je izabrao“, izjavila je Obrovac za Večernji list.