Herak: Zašto predloženi Zakon o turističkim zajednicama nije dobar
Ministarstvo turizma RH ovih je dana zaključilo javnu raspravu u odnosu na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o članarinama u turističkim zajednicama, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o boravišnoj pristojbi te Prijedlog zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, piše bivši ministar turizma Ivan Herak u posljednjem broju tjednika Telegram.
Najveća očekivanja turističke javnosti bila su od Zakona o turističkim zajednicama, obzirom da je još u travnju prošle godine Ministarstvo turizma objavilo Smjernice spomenutog zakona, u kojima je najveću novost predstavljalo involviranje koncepta destinacijskog menadžmenta, pod čime podrazumijevamo institucionaliziranje i vođenje sklopa poslova vezanih uz marketinška i ostala usklađivanja interesa institucija privatnog i javnog sektora koji djeluju na području određene destinacije (države, regije, grada, općine , mjesta...).
Uporište za promjene u Strategiji razvoja hrvatskog turizma 2014-2020
Uporište za navedene suštinske promjene Ministarstvo turizma pronašlo je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma 2014-2020. koja je aktualni turistički proizvod Hrvatske ali i sustav turističke promocije Hrvatske, u kontekstu nužnog repozicioniranja Hrvatske na konkurentskom turističkom tržištu, ocjenila deficitarnima. Stoga je u spomenutoj Strategiji ali i Smjernicama proces transformacije postojećeg sustava TZ-a prema DMO konceptu naznačen kao nesporno temeljna pretpostavka za konkurentski održivi razvoj hrvatskog turizma, napose imajući u vidu da na tržištu vlada nesmiljena borba za svakog gosta, dok se istovremeno velikom brzinom mijenjaju navike i preferencije potražnje, koja u pogledu sadržaja i isporuke turističkog proizvoda postavlja sve veće zahtjeve, uslijed čega se javlja snažna potreba planiranja razvoja, suradnje i koordinacije javnog i privatnog sektora u području razvoja turističkog proizvoda i marketinga. Istovremeno, involviranje koncepta DMO-a trebalo je značiti i početak procesa terminalne transformacije birokratskih struktura prema komercijalnoj i korporativnoj strukturi.
I samo Ministarstvo turizma, kao predlagač zakona, obrazlažući potrebu donošenja novog Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, u uvodnim je odredbama navelo zaključke iz Strategije razvoja turizma (prihvaćene od sabora RH) u kojima se navodi da postojeći sustav turističkih zajednica nije dovoljno uključen u kreiranje i/ili provedbu turističke politike na razini destinacije, pri čemu zakonske odgovornosti turističkih zajednica u postojećim uvjetima organizacije sustava nisu usaglašene s mogućnostima provedbe.
Svemu navedenom uprkos, prijedlog Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma kojeg je ministarstvo propustilo u javnu raspravu, predlaže rješanja koja u bitnome ne kolidiraju sa Smjernicama spomenutog zakona, pri čemu ne nudi nikakve mehanizme kojima bi se ublažili ili otklonili navedeni nedostaci sustava koje je i samo detektiralo.
Odustalo se i od koncepta klasterizacije Hrvatske
Ponajprije, izostala je osnovna ideja iz Smjernica, ustrojavanje NTO-e (nacionalne turističke organizacije) na nacionalnoj razini, RMO-a (regionalnih menadžment organizacija) na regionalnoj i DMO-a (destinacijskih menadžment organizacija) na najnižim razinama sustava. Ne manje važno,odustalo se je i od koncepta klasterizacije Hrvatske (Grad Zagreb/ Središnja Hrvatska/ Slavonija/ Istra/ Kvarner/ Lika-Karlovac/ Dalmacija-Zadar/ Dalmacija-Šibenik/ Dalmacija-Split/ Dubrovnik) kojeg se u Smjernicama osnovano promovira, premda se u istima eksplicite navodilo da se posebno želi ojačati razvoj destinacija na regionalnoj razini, te da će stoga regionalne turističke organizacije imati veći proračun u odnosu na županijske turističke zajednice, od čega se je isto tako odustalo, obzirom da je sustav raspodjele izvornih prihoda TZ-a, reguliran Prijedlogom zakona o boravišnoj pristojbi, ostao praktički isti.
Uz sve navedeno Prijedlog zakona o turističkim zajednicama već inicijalno, na način da u predstavničkim i izvršnim tijelima turističkih zajednica županija, gradova i općina većinska „upravljačka prava“ ustupa kapitalu, počiva na potpuno pogrešnoj premisi, prema kojoj prihod od boravišne pristojbe predstavlja izvorni prihod onih trgovačkih društava koji istu i naplaćuju.
Osim već navedenih propusta, Prijedlogom zakona nije riješen praktički niti jedan od nedostataka aktualnog upravljačkog sustava turističkih zajednica, konkretno, nije institucionaliziran institut destinacijskog menadžmenta, i dalje nema jasne diobe odgovornosti među pojedinim razinama sustava, nema mehanizama koordinacije aktivnosti među pojedinim razinama TZ-a, nema „zaštitnih mehanizama“ koji bi, ako već ne onemogućili, onda barem ograničili politizaciju i birokratizaciju sustava TZ-a.
Isto tako i dalje ostaju nejasne misije predstavništva HTZ-a u inozemstvu, dok je većina misija u nadležnosti nižih razina TZ-a teško ostvariva radi kadrovske podkapacitiranosti upravljačkih struktura.
Novi zakon će ukinuti trećinu TZ-a
Isto tako novi prijedlog zakona ne rješava problem nesrazmjera zakonskih obaveza županijskih TZ-a u odnosu na propisane budžete, kao ni problem minorne upravljačke pozicije Ministarstva turizma. O činjenici da će ovakvim zakonom, bude li usvojen, biti dokinuto 30-ak % TZ-a, da i ne govorimo.
Stoga, aktualni Prijedlog zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, ostane li na snazi, možemo ocijeniti kao odgodu potrebitih reformi u sustavu turističkih zajednica ali i odustajanje od uvođenja koncepta destinacijskog menadžmenta, na kojem,uzgred rečeno, počivaju razvoj proizvoda i marketinške aktivnosti nama konkurentnih turističkih destinacija. U takvim okolnostima ciljevi iz Strategije razvoja hrvatskog turizma, na prvome mjestu onaj o 14-16,3 milijardi eura prihoda od turizma u 2020. godini, koji uz pokretanje novog investicijskog ciklusa temelje i na involviranju DMO koncepta postat će science fiction, smatra Ivan Herak.
